U Severnom Atlantiku, južno od Grenlanda, pronađena je anomalija poznata kao „hladni blob“. Istraživači upozoravaju na ozbiljan klimatski problem koji se približava. Njihovi nalazi sugerišu da se slabljenje Atlantske meridionalne cirkulacije može negativno odraziti na planetu.
U Severnom Atlantiku, južno od Grenlanda, otkrivena je neobična anomalija poznata kao „hladni blob“. Ova pojava se hladi dok se ostatak sveta zagreva, što je izazvalo zabrinutost među naučnicima. Međunarodni tim istraživača analizirao je podatke sa satelita, reanalize i podatke o toploti okeana, uključujući zapise koji datiraju još od 1955. godine.
Do sada su postojale dve teorije o uzrocima ove anomalije: ili okeanske struje donose manje toplote u region, ili okean u toj oblasti gubi više toplote kroz površinu. Rezultati istraživanja podržavaju prvu teoriju, a istraživači zaključuju da smo veoma blizu opasne tačke preokreta.
Hladni blob u Atlantskom okeanu ukazuje na slabljenje Atlantske meridionalne cirkulacije (AMOC). Ova cirkulacija pokazuje znake potpunog gašenja, što bi moglo imati posledice za planetu daleko ozbiljnije od hladnog područja u okeanu. Istraživači ističu da je slabljenje AMOC-a ozbiljna briga za društvo i politiku.
Istraživanje je pokazalo da je hlađenje rezultat problema sa dubokim, podvodnim strujama. Gubitak toplote na površini u toj oblasti se zapravo smanjio, što znači da nije reč o većem gubitku toplote, već o manjem dotoku toplote. Kako se AMOC slabi, temperature u ovom području padaju, jer se manje tople vode iz tropskih i ekvatorskih područja pomera ka severu.
Prethodne studije su već utvrdile da se AMOC usporava i slabi. Ovo novo istraživanje pruža najbolje dokaze do sada da su hladni blob i ova ogromna okeanska struja direktno povezani. Ovaj zaključak se poklapa sa studijom iz 2025. godine koja je koristila klimatske modele kako bi povezala AMOC sa regionom hladnije vode, poznatim i kao „rupa u zagrevanju Severnog Atlantika“.
Naučnici upozoravaju da bi potpuno gašenje AMOC-a moglo dovesti do mnogo hladnijih i oštrijih zima u Evropi, uz značajne promene u globalnim vremenskim obrascima, ekosistemima i bezbednosti hrane. „Iako ostaje velika neizvesnost oko toga koliko je Zemlja blizu ove tačke preokreta, standardne simulacije budućih scenarija globalnog zagrevanja sugerišu da bi mogla biti pređena u značajnom delu ovih modela oko sredine ovog veka“, navode istraživači.
AMOC se direktno prati tek od 2004. godine, što ostavlja naučnicima prekratak period da jasno odrede dugoročnu putanju njegovog slabljenja. Korišćenjem klimatskih modela, kao što su oni u CMIP6, možemo se bar pripremiti za ono što bi moglo da se dogodi ako AMOC stane. „Ovaj rizik zahteva hitnu pažnju donosioca odluka“, zaključuju autori studije.
