Rita Tewari, vodeća autorka i biologinja ćelija parazita sa Univerziteta u Notingemu, ističe da je kompleks „Aurora“ malarijskog parazita veoma različit od verzije koja se nalazi u ljudskim ćelijama. Malariju uzrokuju protisti, jednocelijski eukariotski organizmi koji nisu klasifikovani kao životinje, gljive ili biljke. Ovi specifični protisti pripadaju rodu Plasmodium, koji uključuje više od 150 nazvanih vrsta koje inficiraju različite kičmenjake.
Samo pet vrsta uzrokuje malariju kod ljudi, ali njihov uticaj je razoran. Paraziti Plasmodium brzo se repliciraju unutar ljudskog organizma i u komarcima Anopheles. Razjašnjavanje detalja ovog brzog procesa moglo bi biti od neprocenjive važnosti za naše napore da ga ometamo.
Autori studije navode da je mitotska deoba kod parazita malarije „fundamentalno drugačija“. Ove jednocelijske tvorevine se dele i rastu na jedinstven način, za razliku od tipičnog procesa koji se vidi u ljudskim ćelijama i mnogim drugim eukariotskim organizmima. Nova studija fokusira se na protein nazvan Aurora-relaterani kinaza 1 (ARK1), koji je vitalna komponenta u nekonvencionalnoj deobi i rastu parazita Plasmodium.
Istraživači su inaktivirali ARK1 u parazitima Plasmodium koristeći tehnike genetskog inženjeringa poznate kao uslovni genetski knockout i genetski knockdown. Rezultati sugerišu da je ARK1 poput Ahilove pete za parazite malarije. Bez ovog proteina, paraziti nisu mogli da formiraju efikasne vretenaste strukture, što je dovelo do neuspešne replikacije.
Paraziti koji su bili bez ARK1 nisu mogli da završe svoj razvoj u ćelijama kičmenjaka ili komaraca, sprečavajući ih da šire bolest. S obzirom na važnost ARK1 za parazite malarije, ovaj protein predstavlja privlačan cilj za nove antimalarijske intervencije. Ryuji Yanase, ko-prvi autor i biolog ćelija sa Univerziteta u Notingemu, napominje da naziv „Aurora“ potiče od rimske boginje zore i veruje da ovaj protein zaista označava novi početak u razumevanju biologije ćelija malarije.
Zahvaljujući fundamentalnim razlikama u našem ćelijskom aparatu i mehanici, ciljanje ARK1 može ponuditi način za neutralizaciju parazita malarije uz minimalnu štetu za ljudske domaćine. Tewari objašnjava da je ova razlika ogromna prednost, što znači da možemo potencijalno dizajnirati lekove koji specifično ciljaju ARK1 parazita, gaseći malariju bez štete za pacijenta. Autori se nadaju da će detaljnim opisivanjem nekonvencionalnih tehnika replikacije koje ovi paraziti koriste, uključujući ključnu ulogu ARK1, postaviti temelje za buduća istraživanja koja istražuju nove načine da se suprotstave ovoj drevnoj pošasti.
