U istraživanju je otkriveno da nošenje jedne ili dve kopije varijante gena APOE4 značajno povećava rizik od razvoja Alchajmera. Naučnici su proučavali mlade miševe sa ovim genom i otkrili da su određeni neuroni manji i hiperaktivniji u delu mozga koji je odgovoran za pamćenje, hipokampusu.
Osim toga, identifikovana je i proteina Nell2 koja doprinosi ovim poremećajima, što može otvoriti put za obnavljanje oštećenja u uznapredovalim slučajevima. „Naše istraživanje je prvo koje direktno ispituje kako APOE4 utiče na funkciju neurona u različitim uzrastima,“ kaže Misha Zilberter, vodeći autor i neurološki naučnik.
U prethodnim studijama snimanja ljudskog mozga, APOE4 je povezan sa hiperaktivnošću hipokampusa kod osoba sa blagim kognitivnim oštećenjem ili onih koji su u riziku od Alchajmera. U ovom istraživanju, naučnici su mogli detaljnije proučiti tu vezu koristeći životinjske modele.
Tim je primetio prekomerno uzbuđene neurone kod mladih miševa sa APOE4 genom. Neuroni u delovima hipokampusa ovih životinja su se smanjili, što ih čini lakšim za stimulaciju. Takođe su uporedili neurone miševa sa APOE4 genom sa onima koji imaju varijantu APOE3, koja nosi manji rizik od razvoja Alchajmera.
U miševima sa APOE3 genom, neuroni su takođe postali aktivniji, ali ne sve do starijeg uzrasta. Štaviše, miševi sa APOE3 nisu razvili kognitivne probleme kao miševi sa APOE4. Dalja istraživanja su otkrila ulogu proteina Nell2, koji je bio prisutan u neuronima miševa sa APOE4 genom.
Kada su naučnici intervenisali da blokiraju proizvodnju Nell2 u miševima, neuroni su se oporavili: vratili su se u normalnu veličinu i ponovo uspostavili svoje uobičajene obrasce aktivnosti. „Uzbudljivo je što smo mogli da preokrenemo manifestacije bolesti kod odraslih miševa smanjenjem nivoa Nell2,“ kaže Yadong Huang, neurološki naučnik.
Ova otkrića se dobro uklapaju u prethodna istraživanja o Alchajmeru. Visoki nivoi proteina Nell2 su ranije primećeni u mozgu pacijenata sa Alchajmerom, ali ovo je prvi put da je povezan sa APOE4 u životinjskim modelima. Alchajmer je složeno stanje sa višestrukim faktorima rizika, a istraživači se ponovo vraćaju genetskom aspektu kako bi razumeli šta se tačno dešava kada bolest počne da napreduje.
