Pionir u borbi protiv mikroplastike upozorava na hitnost globalne akcije

Pionir u borbi protiv mikroplastike upozorava na hitnost globalne akcije

Pre trideset godina, dok je prebrojavao šljunak, limpe i morske alge duž stenovitih obala, profesor Aleksandar Makhnevič, doktor biologije mora i tada student na Univerzitetu u Liverpulu, počeo je da primećuje svakodnevnu plimu smeća, uglavnom plastike. Kao stručnjak za mikroplastiku, termin koji je skovao 7. maja 2004. godine da opiše fragmente plastike veličine samo milioniti deo metra, posvetio se borbi protiv ovog globalnog problema.

Dok radi na tome da smanji uticaj plastičnog zagađenja na našoj planeti, Makhnevič ističe neophodnost smanjenja proizvodnje plastike kako bi se zaustavila plima plastičnog otpada na njegovom izvoru. Međutim, frustrirajuće je videti nedostatak konsenzusa među nacijama o tome kako se pozabaviti ovim globalnim problemom, posebno nakon neuspeha UN-ovih pregovora o globalnom sporazumu o plastici u Otavi, Kanada.

Makhnevič se prvi put susreo sa problemom mikroplastike 1993. godine, kada je primetio obim plastične kontaminacije duž obala. Počeo je da istražuje najmanje komade plastike na plaži i otkrio sitne fragmente uobičajenih plastičnih polimera poput polietilena, polipropilena i polivinil hlorida (PVC) koji su se nagomilavali kao fragmenti manji od zrna peska.

Svoje istraživanje proširio je na dublje slojeve morskog dna i pokazao da mikroplastika nije samo zagađivala morsku sredinu, već je bila prisutna i u rekama, snegu i čak u ribama. Upozorio je na potencijalne negativne posledice prisustva mikroplastike u ekosistemu i predočio potrebu za hitnim akcijama kako bi se zaustavilo dalje zagađenje.

Njegova istraživanja su postala svetski poznata, a termin „mikroplastika“ je postao uobičajen u naučnim krugovima i političkim raspravama. Međutim, uprkos tome, napredak u postizanju globalnog konsenzusa i smanjenju proizvodnje plastike ostaje spor.

Makhnevič se nedavno vratio sa pregovora UN-a u Otavi gde je 180 zemalja raspravljalo o sadržaju globalnog sporazuma o zagađenju plastikom. Iako su bili izazovni, pregovori su ukazali na potrebu za hitnim delovanjem kako bi se zaustavilo dalje zagađenje plastikom.

Zaključujući, Makhnevič ističe hitnost smanjenja proizvodnje plastike i potrebu za globalnom akcijom regulatora, vlada i građana kako bi se zaustavilo dalje zagađenje mikroplastikom i sačuvala priroda za buduće generacije.