Svemirski otpad: Da li je nulta količina moguć cilj?

Svemirski otpad: Da li je nulta količina moguć cilj?

Problem svemirskog otpada postaje sve ozbiljniji, jer je broj krhotina u svemiru dostigao milionske brojke, što predstavlja ogromnu pretnju za satelite i svemirske stanice. Iako je već godinama u fokusu mnogih svemirskih agencija, problem je dobio još veću pažnju u poslednjim godinama, naročito od strane Evropske svemirske agencije (ESA), koja je pokrenula brojne inicijative kako bi pronašla rešenja za ublažavanje ovog globalnog problema.

Svemirski otpad, koji se uglavnom sastoji od starih satelita, ostataka raketa i drugih objekata, postaje ozbiljna pretnja za savremene svemirske misije. Prema podacima ESA, u orbiti se nalazi više od 25.000 objekata većih od 10 cm, a svaki od njih može uzrokovati značajnu štetu prilikom sudara sa drugim objektima. Ovi komadi smeća brzo putuju kroz svemir, pa čak i manji komadi mogu izazvati ozbiljne probleme kada se sudare sa funkcionalnim satelitima ili svemirskim stanicama.

Kao odgovor na ovo, ESA je nedavno objavila tehničku knjižicu pod nazivom „Zero Debris“ (Nulta količina otpada), koja ima za cilj da razjasni izazove sa kojima se suočavamo kada je u pitanju rešavanje problema svemirskog otpada i da predloži moguća rešenja. Ovaj dokument ne samo da iznosi tehničke izazove, već i pruža konkretne smernice o tome šta bi bilo potrebno kako bi se postigao cilj smanjenja svemirskog otpada na minimum – ili čak nulu.

Jedan od ključnih ciljeva ovog plana je prestanak stvaranja novih krhotina u svemiru. To podrazumeva uvođenje strogih smernica koje će sprečiti nenamerno oslobađanje krhotina tokom misija, kao i razvoj tehnologija koje mogu da spreče degradaciju materijala u svemiru. Takođe, ESA naglašava važnost razvoja višeslojnih izolacionih tehnologija i drugih materijala koji mogu izdržati svemirske uslove i smanjiti količinu otpada.

Još jedan važan aspekt koji se pominje u knjižici odnosi se na razvoj novih pogonskih sistema. Neki trenutni pogonski sistemi oslobađaju male čestice koje mogu postati krhotine u orbiti, pa se stoga promoviše razvoj elektromagnetnih i drugih alternativnih pogonskih tehnologija koje ne ostavljaju otpad u svemiru. U tom smislu, ESA poziva na istraživanje i primenu novih tehnologija koje bi smanjile emisiju otpada tokom lansiranja raketa i satelita.

Međutim, iako su prevencija i smanjenje nastanka novih krhotina važni, ključni problem ostaje već postojeći svemirski otpad. Knjižica predlaže da se za uklanjanje postojećih krhotina koriste specijalizovani sistemi, koji mogu da detektuju, uhvate i de-orbituju starije satelite i druge predmete iz orbite. Ovaj proces bi mogao biti složen i zahteva razvijanje novih tehnologija, ali predstavlja nužnost za smanjenje opasnosti po operativne svemirske misije.

U procesu uklanjanja svemirskog otpada, saradnja između različitih svemirskih agencija, zemalja i privatnih kompanija je ključna. ESA naglašava da će biti potrebna standardizacija smernica za procenu rizika sudara, kao i usklađivanje strategija za uklanjanje svemirskog otpada. Pored toga, razvijanje i primena sistema za praćenje i koordinaciju svemirskog saobraćaja (STC) biće od suštinskog značaja kako bi se smanjili sudari među satelitima i drugim objektima u svemiru.

Tehnička knjižica „Zero Debris“ takođe naglašava da će razvoj mašinskog učenja i naprednih algoritama za praćenje objekata u svemiru biti ključan za smanjenje rizika od sudara. Takođe, upotreba optičkih i radio sistema za praćenje može doprineti tačnoj detekciji i praćenju svemirskih objekata.

Iako su tehnologije koje bi mogle rešiti problem svemirskog otpada još uvek u fazi razvoja, neki eksperti smatraju da je najveća prepreka za rešavanje ovog problema upravo nedostatak međunarodne saradnje. Naime, svemir je globalno dobro, a upravljanje svemirskim otpadom zahteva koordinaciju i zajedničke napore zemalja i svemirskih agencija širom sveta. Različite nacije imaju različite politike i pristupe ovom pitanju, a neke zemlje čak nastavljaju s testovima koji stvaraju nove komade otpada. Primere takvih testova imamo iz 2007. godine kada je Kina uništila svoj satelit u svemiru, 2017. godine kada je to učinila Rusija, te 2019. godine kada je Indija sprovela sličan test.

Ukoliko želimo da rešimo problem svemirskog otpada, moraćemo da prepoznamo njegov globalni karakter i delujemo zajedno. To uključuje razvijanje globalnih smernica, tehnoloških rešenja, kao i efikasnu razmenu informacija među zemljama i svemirskim agencijama. Samo kroz saradnju i zajednički rad može se postići cilj nulte količine svemirskog otpada, što bi obezbedilo siguran i održiv svemirski prostor za buduće generacije.