Milovan Drecun ukazuje na obrazac ponašanja Aljbina Kurtija pred izbore. Politika Samoopredeljenja se oslanja na nacionalni populizam i pritisak na srpsku zajednicu. Drecun smatra da će izbori doneti dodatnu institucionalnu krizu.
Drecun ističe da Kurtijevo delovanje prati kontinuirana institucionalna kriza, sa čestim izborima i nemogućnošću da ostvari dvotrećinsku većinu u parlamentu. On naglašava da je Kurti opsednut incidentima prema Srbima, što mu donosi političke poene kod mladih birača i dijaspore.
Istoričar Aleksandar Gudžić primećuje da se folklor Samoopredeljenja ponavlja iz izbora u izbore. On smatra da vladajuća stranka ne nudi ništa osim jeftinog nacionalizma i borbe protiv izmišljene srpske pretnje. Gudžić ne veruje da će ponovljeni izbori razrešiti trenutnu krizu.
Prema njegovim rečima, izbori se održavaju u atmosferi pritisaka i hapšenja, što utiče na obične ljude. Srpska lista i dalje uživa najveću podršku među Srbima, ali se očekuje da će Vjosa Osmani oduzeti deo glasova Kurtiju.
Drecun naglašava da Kurtijevi problemi proizlaze iz nedostatka stabilnih koalicionih partnera. On smatra da će izbori doneti pobedu Kurtiju, ali ne i dovoljnu većinu za formiranje vlade. Incidenti i hapšenja Srba na Kosovu imaju za cilj slabljenje Srpske liste.
Drecun takođe ukazuje na militarizaciju Kosova kroz formiranje žandarmerije. On smatra da je to pokušaj da se prevari međunarodna zajednica i da se dodatno ojača kontrola nad severom pokrajine.
Na samitu u Tivtu, Drecun ocenjuje da se EU suočava sa izazovima i da pokušava da poveže Zapadni Balkan sa evropskim institucijama. On smatra da bi postepena integracija bila značajna za region i da EU želi da zadrži kontrolu nad procesima u regionu.
