Tim istraživača sa Univerziteta u Parme u Italiji otkrio je da zarazno zijevanje može početi pre nego što se beba rodi. Ovo je u suprotnosti sa dosadašnjim pretpostavkama o prenatalnom zijevanju, koje se javlja vrlo rano u razvoju fetusa, nakon otprilike 11 nedelja trudnoće. Do sada nije bilo jasno da li fetusi zijevaju isključivo po svom rasporedu ili se možda usklađuju sa važnim osobama u svom životu pre nego što napuste matericu.
U istraživanju je učestvovalo trideset osam žena uzrasta od 18 do 45 godina. Svaka žena bila je u trećem trimestru zdrave trudnoće sa jednim fetusom (od 28 do 32 nedelje gestacije). Tokom eksperimenata, majke su sedele u tihoj sobi i gledale ekran dok su njihova lica snimana, a fetusi praćeni ultrazvučnim aparatom.
Na početku, majkama su prikazivani neutralni pejzaži u trajanju od jedne minute, što je istraživačima omogućilo da utvrde osnovno ponašanje majke i fetusa u mirovanju. Zatim su im prikazana tri različita videa u trajanju od šest minuta. Jedno je prikazivalo ljude koji zijevaju, drugo ljude koji otvaraju i zatvaraju usta u pokretu sličnom, ali ne identičnom pravom zijevanju, dok je poslednje video prikazivalo neutralna lica u mirovanju.
Da bi se osiguralo da nema pristrasnosti u tumačenju podataka, snimci majki i fetusa analizirani su, okvir po okvir, od strane tri asistenta koji nisu znali koja su videa majke gledale tokom snimanja. Većina majki zijevnula je barem jednom dok su gledale video o zijevanju, a među onima koje su to učinile, 18 je delovalo da pokreće zijevanje svojih fetusa.
„Zijevanje fetusa selektivno se povećava nakon zijevanja majke, ali ne tokom ne-zaraznih kontrolnih uslova,“ izveštavaju autori. Teško je reći da li je zarazni video bio neophodan za prenos zijevanja sa majke na fetus, jer se zijevanje jedva javljalo van ovog uslova. Tokom svih sesija sa videom o zijevanju, majke i fetusi zijevali su u sinhronizaciji u polovini slučajeva, dok u 33 procenta slučajeva nijedna od njih nije zijevnula.
U samo 14 procenata slučajeva majka je zijevnula sama dok je gledala snimke zijevanja, dok su fetusi zijevali sami tokom ovog eksperimentalnog perioda samo 3 procenta vremena. Povremeno je bilo zijevanja tokom kontrolnih sesija, ali u 80 procenata vremena nijedna od majki ni fetusa nije reagovala. Zanimljivo je da tim primećuje da „majke koje su više zijevale takođe imaju fetuse koji više zijevaju, što otkriva snažnu pozitivnu povezanost između učestalosti zijevanja majke i fetusa.“
Sve ovo sugeriše da zaraza zijevanjem ide duboko, počinjući u ranijoj fazi života nego što smo shvatili. Naravno, uzorak je prilično mali, s obzirom na to da su svi učesnici pacijenti italijanske bolnice za porođaj. Istraživanje se takođe fokusira na prilično uski prozor gestacije.
Još ne znamo kada majke i fetusi počinju da sinhronizuju svoja zijevanja, niti da li se ovaj fenomen dosledno javlja u širem ljudskom stanovništvu. Autori priznaju ova ograničenja, pozivajući na dalja istraživanja u većim i raznovrsnijim
