Veran Matić smatra da je tragedija mogla biti sprečena da je 4. maja proglašena trodnevna žalost. On ističe da je sistem zakazao od samog početka, a da je razgovor o zlu potisnut. Matić naglašava da nije bilo sistemskog odgovora na traume koje su nastale.
Prema njegovim rečima, nije se analiziralo stanje mentalnog zdravlja, bezbednosti u školama, niti se zaustavljalo nasilje u medijima. On ukazuje na to da se brzo krenulo u opstrukciju i povratak u školu, dok se malo govorilo o žrtvama.
Matić se osvrće na pitanje odgovornosti, naglašavajući da se pokušava zaštititi sve one koji bi trebali da odgovaraju. On ističe da je mladić koji je počinio zločin već imao prekršaje, ali je sve zataškano.
Povodom Svetskog dana slobode medija, Matić ukazuje na to da se u Srbiji umesto proslave slobode, govori o ugroženosti novinara. On smatra da se brutalnosti i retorika nisu promenile od devedesetih godina.
Matić naglašava da je za opstanak medija u Srbiji neophodan zajednički otpor svih aktera. On poziva na ujedinjenje malih medija kako bi se suprotstavili represiji i poslali jasnu poruku vlastima.
