Već nekoliko godina budžetska izdvajanja za kulturu su na niskom nivou, što je otežalo produkciju mnogih predstava. I pored toga, publika pokazuje sve veće interesovanje, što se ogleda u punim salama i dugačkim redovima ispred pozorišta. Umetnici, poput rediteljke Nataše Radulović, ističu da je to znak nade i želje za kvalitetnim pozorištem.
Radulović smatra da je publika željna dobrih predstava, ali nije sigurna da li je interesovanje za pozorište generalno poraslo. Na pitanje o uticaju društvenih okolnosti na posećenost, ona naglašava da su kritički stavovi umetnika poslali važnu poruku o slobodi, ali to nije značajno povećalo broj posetilaca.
Reditelj Ivan Vanja Alač dodaje da se u pozorištu može primetiti veći broj novih lica, što ukazuje na promene u publici. On veruje da bi promišljenija repertoarska politika mogla dodatno povećati interesovanje. Njegova predstava „Beogradska trilogija“ i dalje privlači publiku, iako su glumci bili na početku karijere kada su je radili.
Radulović primećuje da u salama ima mladih ljudi i penzionera, što ukazuje na raznoliku publiku. Ipak, naglašava da je važno razumeti svet nove generacije i govoriti njihov jezik kako bi se privukli u pozorište. Eksperimentisanje sa novim formama i umetnicima može doprineti stvaranju nove pozorišne publike.
Oboje reditelji se slažu da je važno ostati veran umetničkim vrednostima i ne praviti kompromise zbog komercijalnog uspeha. Radulović ističe da je pozorište mesto promene i da treba da se bavi suštinskim pitanjima života. Publika želi da oseti stvaran život kroz predstave, a to se može postići samo iskrenim radom.
