Ljudska vrsta, Homo sapiens, posebno je veštačka u pomeranju granica te nosivosti, koristeći tehnološka rešenja za prevazilaženje prirodnih ograničenja obnove resursa, posebno eksploatacijom fosilnih goriva. Interesantno je da termin „nosivost“ potiče iz industrije brodarstva kasnih 1800-ih, kada su brodovi na čvrsto gorivo zamenjivali jedrilice. Prvo je korišćen za izračunavanje količine tereta koju novi brod može nositi, bez pomeranja neophodnog uglja i vode potrebnih za njegovo pokretanje.
Ova tranzicija na fosilna goriva u brodarstvu i drugim industrijama omogućila je rapidan rast populacije u 20. veku, što se ponovo ističe dok rat između SAD-a i Irana izaziva šok u globalnoj ponudi goriva i populacijama koje na njemu zavise. Trenutna populacija Zemlje iznosi otprilike 8,3 milijarde.
„Ekonomije današnjice, zasnovane na neprekidnom rastu, očigledno ne prepoznaju regenerativna ograničenja održivog širenja populacije, jer fosilna goriva veštački nadoknađuju razliku,“ piše tim. Bradshaw i njegov tim su stvorili procenu nosivosti ljudske populacije zasnovanu na dokazima, koristeći modele ekološkog rasta kako bi pratili promene u veličini populacije i stopama rasta tokom poslednja dva veka, globalno i regionalno.
Oni razlikuju između maksimalne nosivosti – teorijskog, apsolutnog limita, bez obzira na to koliko gladi, bolesti i rata dolazi s njom – i optimalne nosivosti, gde je veličina populacije održiva i ispunjava minimalne standarde života. „Zemlja ne može da prati način na koji koristimo resurse. Ne može podržati ni današnju potražnju bez značajnih promena, a naši nalazi pokazuju da pritiskamo planetu jače nego što može da izdrži,“ kaže Bradshaw.
Pre 1950-ih, ljudska populacija je rasla sve bržim tempom, ali je početkom 1960-ih taj tempo počeo da usporava, iako je populacija nastavila da raste. „Ova promena označila je početak onoga što nazivamo ‘negativna demografska faza’,“ kaže Bradshaw. „To znači da dodavanje više ljudi više ne vodi bržem rastu. Kada smo ispitivali ovu fazu, otkrili smo da će globalna populacija verovatno dostići vrhunac negde između 11,7 i 12,4 milijarde do kraja 2060-ih ili 2070-ih, ako se trenutni trendovi nastave.“
Oko 12 milijardi je apsolutna maksimalna procenjena nosivost, ali je daleko od optimalne na trenutnim nivoima potrošnje resursa, koje Bradshaw i tim procenjuju na 2,5 milijardi. Ovo je prva studija koja istražuje odnose između stope promene populacije po glavi stanovnika i dugoročnog prosečnog broja populacije. Otkrila je da su ljudska društva prešla sa trenda gde više ljudi znači višu stopu rasta populacije, na onaj gde je kriva počela da se izravnava: to jest, sa većim veličinama populacije, stopa rasta opada.
Ali čak i sa ovim sporijim stopama rasta, naša populacija je već daleko iznad održive nosivosti koju su odredili modeli Bradshawa i tima.
