Zaštitnik građana Zoran Pašalić izjavio je u intervjuu FoNetu da cilj predloženih izmena Zakona o javnom redu i miru nije da se bilo kome „zapuše usta“ i da se zaustave komentari, kritike ili iznošenje stava, već da se na društvenim mrežama zaustave opasne pojave, poput uvreda i pretnji.
Pašalić je naveo da je u planu temeljna konsultacija sa Ministarstvom pravde, kao i široka javna rasprava, a tek nakon toga će se novi propisi, koji predviđaju da se u prekršaje iz oblasti javnog reda uvrste i oni učinjeni na društvenim mrežama, naći pred poslanicima u Skupštini Srbije.
Predviđene su kazne ako se nepristojnim i drskim ponašanjem narušava javni red i mir ili se vređa moral građana na javnom mestu ili na društvenoj mreži. To će se kažnjavati novčano od 10.000 do 150.000 dinara ili radom u javnom interesu od 80 do 360 časova. Ko taj prekršaj napravi u grupi od tri i više lica kazniće se radom u javnom interesu od 240 do 360 časova ili kaznom zatvora od 30 do 60 dana.
Prema Pašalićevom nacrtu, kažnjavaće se i vređanje ili pretnja na društvenoj mreži novčanom kaznom od 20.000 do 100.000 dinara ili kaznom zatvora od 10 do 30 dana.
Pašalić objašnjava da u predlogu ništa nije menjano u samim tumačenjima prekršaja iz oblasti javnog reda i mira, već je postojećim kvalifikacijama samo dodato da se one odnose i na društvene mreže, uz podsećanje da jeZakon o javnom redu i miru poslednji put menjan 2018. godine.
„U našem predlogu se ne menja ono što se nalazi u Zakonu o javnom redu i miru, ono što se nalazi u pojmovniku. Šta je uvreda, šta je bezobzirno ponašanje, šta je nasilje ili pretnja. Mi se time nismo bavili, nismo davali neke nove definicije, prilagođavali ih aktuelnim događajima ili nekim savremenim tokovima definisanja ovakvih pojava. Samo smo uneli nešto što smatramo da je značajno“, naveo je Pašalić.
On je istakao da ako nekog vređate na ulici, broj onih koji to mogu da čuju je ograničen, dok je na društvenim mrežama to dostupno milionima, pa je društvena opasnost daleko veća.
„Niko, ali slovom i brojem niko, nema nikakav problem sa komentarom bilo koje pojave, događaja. To je nešto drugo. Svako ko nešto iznosi u virtuelnom svetu je sam odgovoran za to da li je rekao nešto za šta nema dokaza, neprovereno i ako iznosi tako nešto, to je na njegovu sramotu“, naveo je Pašalić.
On tvrdi da sve to nema nikakve veze sa deliktom mišljenja, već sa željom da se stane na put pretnjama i uvredama i da se poradi na „normalnom društvenom ponašanju“.
„Tu se ne radi o zabrani iznošenja sopstvenog stava, koliko god on bio kritički nastrojen prema bilo kome, nekome iz vlasti, opozicije ili nekim društvenim grupama“, naveo je Pašalić, koji otvara i pitanje diskriminacije.
„Opsujte nekog na ulici, niste to želeli, eto, izletelo je, što kažu ljudi. Vi ne znate šta možete da doživite od te osobe koju ste opsovali. Ako uradite to preko društvene mreže, nema straha, zaštićeni ste. Neću sad da se bavim diskriminacijom, to jeste deo našeg posla, ali postoj i poverenik koji se time bave. Ipak, na taj način diskriminišete jednu grupu ljudi, odnosno drugu grupu ljudi“, decidan je Pašalić.
One koji smatraju da je ugrožena Evropska konvencija o ljudskim pravima, ombudsman podseća na član 8 koji insistira na tome da se „garantuje pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života, doma i prepiske, što znači da javne vlasti ne smeju neopravdano da se mešaju, osim ako je to zakonom propisano, neophodno u demokratskom društvu i u interesu nacionalne bezbednosti, javne sigurnosti, sprečavanja kriminala, zaštite zdravlja, morala ili prava drugih“.
„Vi imate neverovatan broj zloupotreba u svim domenima života. Uopšte nije cilj da sada mi nekome, da kažem figurativno ili kolokvijalno, zapušimo usta. Ipak, ako koristeći poziciju zaštićenosti od svih iza ekrana, nekoga vređate, pretite, navodite na nešto što može da poremeti pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života, to mora biti sankcionisano“, kazao je Pašalić.
On je dodao da nije posao zaštitnika niti da sudi, niti da tuži i da je na pravosudnim organima to kako će u ovakvim slučajevima postupati.
Povodom komentara da je to već regulisano u okviru pravilnika korišćenja koje su definisale same kompanije, vlasnice društvenih mreža, Pašalić ističe da se pokazalo da to ne funkcioniše u praksi i da onaj ko je vređao ili pretio nekome preko profila na različitim platformama u tome, na kraju, nije bio onemogućen.
Pašalić ukazuje i na to da su u velikom broju zemalja, u kojima se ovakvi propisi primenjuju, oni dali dobre rezultate.
Ističe da ne bi želeo da favoirizuje bilo koje zakonsko rešenje iz bilo koje druge zemlje, ali ukazuje da je njegov kabinet ozbiljno konsultovao uporedno-pravnu praksu u potrazi za najboljm zakonskim rešenjima.
„Ne kažem da smo našli najbolje rešenje, ali zato postoji i javna rasprava da se na kraju nađe ono najsvrsishodnije rešenje“, kazao je Pašalić.
U javnosti je kritikovana i odredba prema kojoj je osoba za koju se sumnja da je učinila prekršaj na društvenoj mreži tvrdi da je to, zapravo, učinio neko drugi, obavezna da u roku od osam dana da potpune i tačne podatke o identitetu lica koje je koristilo društvenu mrežu i pisanu izjavu overenu od nadležnog organa kojom to lice potvrđuje da je koristilo društvenu mrežu umesto lica koje je za to osumnjičeno.
Pašalić navodi da nije cilj da građani bilo šta dokazuju ili izigravaju tužioce, već da pruže informaciju o tome ko je u spornom momentu mogao da koristi njegov uređaj i nalog na društvenim mrežama.
„Analogija je sa slučajevima saobraćajnog prekršaja, kada je automobil registrovan na vas, a vi tvrdite da niste bili za volanom u trenutku prekršaja“, objasnio je Pašalić.
Mobilni telefoni u školama – pojava koja nam “krade decu”
Kada je reč o zakonskom predlogu koji treba da zabrani korišćenje mobilnih telefona u školama, javna rasprava je već počela sa onima koji su najzainteresovaniji – učenicima. Ombudsman će konsultovati i čuti mišljenje Ministrstva prosvete, nastavnika, roditelja i šire javnosti.
Ističe da je reč o pojavi koja nam „krade decu“ i navodi podatak da postoji 20 dece koja se leče od zavisnosti podstaknute virtuelnim prostorom.
„Virtuelna stvarnost u kojoj deca provode dobar deo vremena rađa problem kao što je nesnalaženje u realnom svetu. Ne smatram da bi to što oni u školama nemaju kod sebe mobilne telefone izazvalo neki faktički problem, osim osećaja da su uskraćeni za mogućnost virtuelne komunikacije“, kazao je Pašalić, dodajući da je cilj da se podstakne stvarna komunikacija među učenicima.
Ukazuje i na to da je od trenutka kada je đak ušao u školu ona preuzela odgovornost za njega.
„Ne daj Bože da se nešto desi – škola, natavnik razredni starešina, pedagog, psiholog, svi do direktora škole su u obavezi da obaveste onoga koga treba. Zna se i redosled kojim treba obavestiti, to zavisi od samog događaja – da li je to individualni problem nekog od učenika ili je nešto što bi moglo da uznemiri celu školu“, podsetio je Pašalić.
Prema njegovim rečima, izuzetak bi trebalo da bude zdravstveno stanje, pa bi telefone u školi, ipak, mogli da koriste đaci za koje postoje lekarski potvrđeni fiziološki ili psihološki razlozi.
Punoletnim maturantima Pašalić je poručio da škola nije mesto u kojem bi trebalo da se meri da li je neko punoletan ili maloletan, dodavši da ne misli da je to što je neko punoletan razlog da ima drugačija i veća prava od drugih učenika iste škole.
Povodom primedbi da se na taj način ograničava mogućnost komunikacije i dogovora između srednjoškolaca, pre svega maturanata, koji su tokom prošle godine bili istaknuti u pružanju podrške studentima, Pašalić je istakao da takva intencija nije postojala.
„Mogućnost komunikacije uvek postoji. Niko ne brani učenicima da za vreme odmora izađu iz škole, da izađu iz prostorija škole i da imaju komunikaciju sa kim oni žele“, rekao je Pašalić.
Cilj je, ističe zaštitnik građana, da đaci, čak i tokom odmora budu bez telefona i ne isključuju jedni druge iz komunikacije i druženja, a da nastavnici na časovima ne moraju da vode računa o tome da li đaci kriste mobilne telefone, već da mogu da se posvete držanju nastave i prenošenju znanja.
Kada je reč o komentarima dela javnosti da je upitno i to ima li zaštitnik ingerencije da predlaže ovakve zakone, Pašalić je naveo da ombudsman po članu 20 Zakona o zaštitniku građana, ima mogućnost samoinicijativno da podnese predlog zakona ili izmene i dopune nekog zakona.
„Mnogi se pozivaju na jednu rečenicu i to da on ima pravo predloga zakona iz svoje nadležnosti, a niko se ne poziva na član 1 koji navodi koliko je široka nadležnost zaštitnika građana, a to je zaštita lljudskih prava i sloboda“, istakao je Pašalić.
