Ministar kulture Nikola Selaković je u sredu za skupštinskom govornicom izjavio da se na primeru manastira Žiča vidi da se za vreme prethodne vlasti nije vodilo računa o kulturnim dobrima od izuzetnog značaja i optužio kraljevački Zavod za zaštitu spomenika kulture da je po nalogu tadašnje direktorke Republičkog zavoda Dubravke Đukanović Žiču stavio pod prethodnu zaštitu kako bi se u okolini manastira omogućila gradnja turističkih objekata. Konzervator Nemanja Smičiklas odgovorio je ministru Selakoviću, navodeći da to nije istina. Smičiklas je komentarisao i ideju rekonstrukcije Lazarevog grada, za koji kaže da od njega može da se napravi samo rednjovekovni Diznilend.
„Da li znate šta su oni uradili? Kraljevački zavod je kulturno dobro, koje je Narodna skupština proglasila za kulturno dobro od izuzetnog značaja, stavio pod prethodnu zaštitu, ukinuo područje zaštite de facto, koje je desetinama hektara veliko, sveo samo na portu manastira, manastirsku crkvu, umesto pod stalnu zaštitu kao dobra od izuzetnog značaja, stavili su pod prethodnu zaštitu“, rekao je Selaković.
Dodao je da je to urađeno kako bi određenim licima bila data dozvola za podizanje turističkog kompleksa sa olimpijskim bazenom, akvaparkom, bungalovima, salom za veselja.
Selaković je ukazao da kraljevački Zavod nije nadležna institucija za spomenik od izuzetnog značaja i da je po zakonu nadležan isključivo Republički zavod.
„Dobio je od tadašnje direktorke Zavoda, ove arhiblokaderke, ova koja će da bude na vrhu liste, ova koja je pisala anonimnu prijavu, a u stvari stajala u potpunosti iza nje, dakle, oni su sa Žiče skinuli zaštitu kulturnog dobra od izuzetnog značaja“, istakao je Selaković.
Selaković je naveo da postoji „ozbiljan problem sa službama zaštite“ i istakao da je Srbija jedina na prostoru bivše Jugoslavije koja nije reformisala službu zaštite nepokretnih kulturnih dobara.
On je kazao i da se u ime manastira Studenica niko nije javio ni na jedan konkurs za projekat iz oblasti zaštite.
„Studenica, kao što smo dokazali, nije učestvovala ni na jednom jedinom konkursu, Žiči su vaši hteli da skinu zaštitu, to smo osujetili, Ministarstvo kulture je ukinulo ta rešenja i vratilo stvari na pravi kolosek“, istakao je Selaković.
Naveo je da je država obezbedila da manastir Sopoćani dobije novac za obnovu i konaka i trpezarije i da je UNESKO dao saglasnost za taj projekat, dodajući da su službenici Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture duže su od sedam godina krili odgovor UNESK-a i nisu hteli da ga daju, zato što se, kako je naveo, nekim stručnjacima ne dopada da se izvrši rekonstrukcija konaka i trpezarije.
Konzervator Nemanja Smičiklas je u izjavi za N1 naveo da je ministar Selaković tokom svog izlaganja u Skupštini pokazao nepoznavanje rada službe zaštite i izneo veliki broj neistina o stanju kulturnog nasleđa kod nas, kao i o radu stručne službe.
„Jedan veći deo izlaganja je baziran na stvarima i komentarima viđenim na društvenim mrežama bez uvida u stvarno stanje stvari kroz registre Zavoda. To je urađeno na veoma podmukao i tendenciozan način sa direktnom namerom da se diskredituje služba zaštite u Srbiji, sa naglaskom na Republičkom zavodu za zaštitu spomenika kulture. Takođe ministar Selaković pokazao je da je njegov jedini fokus na spomenicima srednjovekovne Srbije, a da sve ostalo što je nasleđe iz drugih perioda nije polje njegovog interesovanja a tako ni interesovanja Ministarstva kulture. Na to u velikoj meri pokazuju i opredeljena sredstva Ministarstva kulture tokom njegovog mandata“, naveo je Smičiklas.
On je istakao da je notorna neistina da je sa manastira Žiča skinuta zaštita, dodajući da se zona zaštite tek sada utvrđuje i to zbog gradnje koja se odvija, a za koju dozvolu izdaju ustanove lokalne samouprave.
„Manastir Žiča je bio i ostaće spomenik kulture od izuzetnog značaja za Republiku Srbiju. Zona zaštite oko manastira nije postojala i tek sada se utvrđuje upravo zbog divlje gradnje koja se oko njega odvija i to sa dozvolama koje izdaju institucije lokalne samouprave i državnih organa uz konstantno zaobilaženje službe zaštite. Svi projekti izgradnje, naročito oni koji se nalaze u blizini kulturnih dobara ili se obavljaju kao vid rekonstrukcije upravo na njima, moraju da prođu kroz proces objedinjene procedure, tačnije kroz portal CEOP u koji je po zakonu uključen i Republički zavod za zaštitu spomenika kulture. Veći broj dozvola za izgradnju u zonama zaštite je izdat bez objedinjene procedure i Zavod je na taj način zaobiđen. Dovoljan je podatak da kroz CEOP u zavodu u protekla skoro dva meseca nije prošao niti jedan predmet. Pretpostavljam da je onda veoma jasno o čemu se radi“, naveo je konzervator.
Smičiklas se osvrnuo i na obnovu Lazarevog grada u Kruševcu, za koji kaže da ministar od njega želi da pravi srednjovekovni Diznilend.
„Što se tiče obnove Lazarevog grada u Kruševcu treba naglasiti dve ključne stvari. Lazarev grad je arheološki istraživan više puta i ni jedna kampanja nije donela dovoljan broj podataka da bi bila moguća bilo kakva rekonstrukcija sem potpunog izmišljanje, tačnije pravljenja srednjovekovnog Diznilenda“, kazoa je konzervator.
Prema njegovim rečima, rekonstrukcija Lazarevog grada je „san i neostvarena želja sadašnjeg v.d. direktora Zavoda Gorana Vasića dobrog prijatelja i saborca Nikole Selakovića“.
„Za takvu tvrdnju postoji dokumentacija iz perioda pre njegovog direktorovanja gde se vidi da je tokom godina, bez osnova, jasnog i potkrepljenog projekta tražio saglasnost Zavoda za rekonstrukciju Lazarevog grada koja je svaki put odbijena upravo zbog nedostatka elemenata za njegovu jasnu rekonstrukciju. Zgrada koja je sada podignuta pored njega, a koju ministar Selaković pominje u svom izlaganju je jedna od gore pomenutih zgrada sa urednim dozvolama ali bez saglasnosti i mera tehničke zaštite Republočkpg zavoda, tačnije bez poštovanja zakona o objedinjenoj proceduri CEOP. Ako ministar Selaković to ne zna možda bi trebalo da razmisli o napuštanju svoga mesta i ustupanju istog nekome kompetentnijem“, kazao je sagovornik N1.
Kada je u pitanju finansiranje konzervatorsko-restauratorskih radova kroz službu zaštite, on navodi da ono funkcioniše tako što ministarstvo opredeli budžetska sredstva za radove po planu i programu Zavoda.
„Ta sredstva legnu na račun Zavoda, ali se ne mogu koristiti bez posebnog odobrenja Ministarstva finanansija. Za najveći deo tih sredstava Ministarstvo finansija ne da odobrenje tako da je nemoguće sprovesti planirane aktivnosti. Na kraju godine sredstva se vraćaju nazad u državni budžet. Nakon toga sledi retorika vlasti koja potencira da Zavod ništa nije uradio a uplaćeno im je celo malo bogatstvo iz budžeta“, izjavio je Smičiklas.
On ukazuje na još jednu izjavu ministra, za koju kaže da je potpuno netačna.
„Selaković govoreći o finansiranju Studenice navodi da se manastir nije javio mi na jedan konkurs i tražio sredstva za obnovu. Zakon i procedura jasno kažu da sopstvenik kategorisanog kulturnog dobra ne može samostalno da se javi na konkurs i traži sredstva već to radi nadležni zavod kroz programske aktivnosti,a u slučaju manastira Studenica to je Republički zavod za zaštitu spomenika kulture. Manastir Studenica je u programskim aktivnostima zavoda svake godine, ali u poslednje dve nisu odobrena sredstva po njima. Tačnije Ministarstvo kulture nije prepoznalo potrebu i važnost tih aktivnosti, dok se iz izjave vidi da ministar ne poznaje zakon i procedure i da je praksa davanja para direktno sopstveniku nešto što nije slučajnost“, naveo je.
Kako kaže, to pokazuje i činjenica da su Manastir Manasija i Sopoćani, ta ogromna, „nikad veća“ sredstva, dobili direktno čime je Zavod opet zaobiđen.
„Ministar je time javno priznao da mimo Zavoda gradi i radi na spomenicima kulture, što je još jedan predmet za TOK. Ministar kao da ne zna da za sve radove i aktivnosti koje izvodi Republički zavod za zaštitu spomenika kulture mere tehničke zaštite i saglasnosti na projekte potpisuje Ministarstvo kulture. Što jednostavno rečeno znači, zavod ne može da uradi apsolutno ništa, ako Ministarstvo kulture to ne odobri“, rekao je konzervator.
Dodaje da svaljivanje odgovornosti na Zavode zbog nedonšenja odluka o proglašenju kulturnih dobara urađena „sa direktnim predumišljajem da se diskredituje služba zaštite dok je faktičko stanje potpuno drugačije“.
„Trenutno u Ministarstvu kulture u nekoj fioci stoji preko 100 odluka o proglašenju kulturnih dobara koje nikada nisu poslate Vladi na usvajanje. Zapravo Ministarstvo kulture je to koje stopira odluke , a ne zavodi. Treba napomenuti da od kada je ministar Selaković na čelu Ministarstva kulture samo je jedna odluka o proglašenju kulturnog dobara poslata Vladi na usvajanje“, podsetio je Smičiklas.
On zaljučuje da je ministar tokom svog izlaganja u Skupštini izvrnuo istinu na više načina, koristeći netačne podatke sa društvenih mreža.
