U eksperimentima, mužjaci zebrica koji nisu mogli da proizvode feomelanin pokazali su više nivoe oksidativnog oštećenja kada su mesec dana hranjeni viškom cisteina u poređenju sa onima koji su mogli da proizvode pigment. Ženske zebrice prirodno ne proizvode feomelanin i nisu bile pogođene lekovima koji blokiraju njegovu proizvodnju.
Iako su takođe pokazale znakove blago viših nivoa oksidativnog oštećenja kada su hranjene dodatnim cisteinom, razlika je smatrana neznatnom. Ovi rezultati sugerišu da višak cisteina doprinosi oštećenju ćelija i da proizvodnja feomelanina može zaštititi od nekih od tih oštećenja.
Kod ljudi, proizvodnja feomelanina je koncentrisana u usnama, bradavicama i genitalijama, ali crvenokosi ga takođe imaju u kosi i koži. Feomelanin je povezan sa povećanim rizikom od melanoma, ali nije sve loša vest. Na osnovu svojih nalaza, istraživači smatraju da genetske varijante koje podstiču proizvodnju feomelanina verovatno pomažu ćelijama da održe ravnotežu nivoa cisteina, koristeći višak cisteina za proizvodnju feomelanina.
„Ovi nalazi predstavljaju prvo eksperimentalno prikazivanje fiziološke uloge feomelanina, a to je izbegavanje toksičnosti viška cisteina, što vodi ka boljem razumevanju rizika od melanoma i evolucije boje životinja,“ pišu autori studije.
