Gavrilović je naveo da je teško precizno odrediti uzroke nepravilnosti u poslovanju korisnika javnog novca. Dosadašnje iskustvo pokazuje da su mnoge greške rezultat nepažnje ili nedovoljnog znanja rukovodstva. Međutim, postoje i jasni primeri nenamenskog trošenja sredstava.
Jedan od najdrastičnijih primera je zadržavanje sredstava štićenika Doma za decu u Petrovcu na Mlavi. Iako je Ministarstvo slalo precizne iznose za povraćaj, Dom nije vraćao sredstva korisnicima. Umesto toga, novac je ostajao kod Doma i korišćen suprotno nameni.
Drugi primer dolazi iz Centra za socijalni rad u Despotovcu, gde nije vraćeno 957.000 dinara naslednicima preminulih korisnika. Utvrđeno je da nedostaje 624.000 dinara sa računa korisnika koji su napustili smeštaj.
Takođe, Visoka poslovna škola u Novom Sadu je javnim novcem kupovala kozmetiku i alkohol u vrednosti od 549.000 dinara. Gavrilović naglašava da ovi slučajevi ne predstavljaju praksu većine ustanova, ali ukazuju na potrebu za jačim kontrolama.
DRI je nedavno objavila izveštaj o reviziji poslovanja Instituta za srpski jezik SANU, gde su otkriveni troškovi od 1.465.092 dinara bez pravnog osnova. Institut nije sproveo kontrolne aktivnosti, što je dovelo do rashoda koji nisu u skladu sa zakonom.
Ovi primeri ukazuju na ozbiljne propuste u poslovanju javnih institucija i potrebu za strožim kontrolama i pravilima.
