Tetovaže su postale uobičajene, od minimalističkih dizajna do punih rukava, ali njihovi biološki efekti su često zanemareni. Kada tinta za tetoviranje uđe u telo, ne ostaje na mestu. Pigmenti u tetovažama reaguju sa imunološkim sistemom na načine koje naučnici tek počinju da razumeju.
Iako se tetovaže generalno smatraju bezbednim, sve više naučnih dokaza sugeriše da tintne supstance nisu biološki inertne. Ključno pitanje više nije da li tetovaže uvode strane supstance u telo, već koliko su te supstance toksične i šta to znači za dugoročno zdravlje.
Tintne supstance su složene hemijske mešavine. Sadrže pigmente koji daju boju, tečne nosioce koji pomažu u distribuciji tinte, konzervanse za sprečavanje mikrobiološkog rasta i male količine nečistoća. Mnogi od trenutnih pigmenata su prvobitno razvijeni za industrijske primene, a ne za injekcije u ljudsku kožu.
Neke tinte sadrže tragove teških metala, uključujući nikl, hrom, kobalt i povremeno olovo. Teški metali mogu biti toksični na određenim nivoima i poznati su po izazivanju alergijskih reakcija i osetljivosti imunološkog sistema. Takođe, tintne supstance mogu sadržati organske jedinjenja, uključujući azo boje i policiklične aromatske ugljovodonike.
Istraživanja pokazuju da pigmentne čestice mogu migrirati kroz limfni sistem i akumulirati se u limfnim čvorovima. Dugoročni zdravstveni efekti akumulacije tinte u ovim tkivima ostaju nejasni, ali njihova centralna uloga u imunološkoj odbrani izaziva zabrinutost zbog dugotrajnog izlaganja metalima i organskim toksinima.
Nedavna studija sugeriše da uobičajeni pigmenti za tetoviranje mogu uticati na imunološku aktivnost, izazvati upalu i smanjiti efikasnost određenih vakcina. Iako trenutni dokazi ne sugerišu široku opasnost, rastuća istraživanja ističu važne neodgovorene pitanja o toksičnosti, imunološkim efektima i dugoročnom zdravlju.
