Brojni propusti u vezi sa akreditacijama visokoškolskih ustanova i studijskih programa, kao i sa dozvolama za rad ovih ustanova, dovode do neefikasnosti u radu Nacionalnog akreditacionog tela i Ministarstva prosvete.
„Neblagovremene ponovne akreditacije određenih VŠU dovele su do nepovezanih akreditacionih ciklusa, čime je ugrožena validnost svih studijskih programa koji se realizuju u okviru tih ustanova“, navela je DRI.
Akreditacija se sprovodi redovno u roku od sedam godina, a može i ranije – na zahtev ustanove.
Postupak ponovne akreditacije uređen je Zakonom o visokom obrazovanju, tako da obezbedi da uzastopni akreditacioni ciklusi budu povezani, odnosno da između dve uzastopne akreditacije ne postoji period u kojem visokoškolska ustanova nije bila akreditovana.
Oko trećine, od 149 akreditovanih visokoškolskih ustanova koje su prošle ponovnu akreditaciju nema povezane akreditacione cikluse.
Periodi između dva akreditaciona ciklusa trajali su od nekoliko dana pa do dve i po godine.
Određene visokoškolske ustanove upisivale su nove studente na studijske programe za koje nisu imale važeće akreditacije, jer nije blagovremeno sprovedena ponovna akreditacija tih studijskih programa.
Ministarstvo prosvete nije uspostavilo evidenciju izdatih dozvola za rad visokoškolskih ustanova, što otežava njihovo praćenje i dovodi do određenih propusta u radu.
Revizori su utvrdili i da nije uspostavljen sistem za praćenje sprovođenja postupaka i rezultata samovrednovanja kvaliteta visokoškolskih ustanova i studijskih programa, zbog čega nisu bili u mogućnosti da ocene u kojoj meri te ustanove sprovode postupke samovrednovanja.
Visokoškolske ustanove nisu uredno dostavljale izveštaje o samovrednovanju Nacionalnom akreditacionom telu, zbog čega nije bilo omogućeno kontinuirano praćenje i ocena kvaliteta tih ustanova i studijskih programa.
Pritom, postoji rizik od toga da neke od njih, pored toga što nisu uredno dostavljale izveštaje Nacionalnom akreditacionom telu, nisu ni izradile sve potrebne izveštaje o samovrednovanju.
Spoljašnja provera kvaliteta skoro da se ne sprovodi.
Nacionalno akreditaciono telo, u periodu od 2018. do 2024. godine, nije sprovelo nijedan redovan postupak spoljašnje provere kvaliteta visokoškolskih ustanova i studijskih programa.
U tom periodu, kod šest ustanova sproveden je po jedan vanredan postupak spoljašnje provere kvaliteta. U proseku, svaka četvrta nije bila predmet redovnog inspekcijskog nadzora u periodu od sedam školskih godina, odnosno od školske 2018/19. do 2024/25. godine.
Delatnost visokog obrazovanja ostvaruje se kroz akademske i strukovne studije na osnovu akreditovanih studijskih programa za sticanje visokog obrazovanja.
U Srbiji postoji oko 180 akreditovanih visokoškolskih ustanova, u okviru kojih se realizuje oko 2000 akreditovanih studijskih programa. Akreditacija trebalo bi da osigura da studenti dobiju kvalitetno visoko obrazovanje, koje ispunjava određene standarde i uslove.
Jedan od principa na kojima se zasniva delatnost visokog obrazovanja jeste usklađivanje sa evropskim sistemom visokog obrazovanja.
Komisija za akreditaciju i proveru kvaliteta (KAPK) bila je punopravni član Evropske asocijacije za obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju (ENQA) od 2013. do 2018. godine, kada je izgubila taj status. Pravni sledbenik KAPK, odnosno Nacionalno akreditaciono telo, još nije povratilo taj status.
