Vladeta Janković je za agenciju Beta izjavio da su tokom prošlosti mnogi časni i neustrašivi ljudi pokazivali hrabrost i spremnost da se bore za svoje ideje, ali da to nije slučaj sa trenutnim vlastima u Srbiji. Prema njegovim rečima, štrajkovi glađu su postali predmet podsmeha, a ne ozbiljne borbe za pravdu.
On je naveo da je nedavno imao priliku da se upozna sa Dijanom Hrka, koja ga je impresionirala svojom stabilnošću i orijentacijom. Njeni zahtevi, kako je rekao, ne tiču se samo lične tragedije, već predstavljaju interes čitave zajednice. Janković je naglasio da je uvredljivo upoređivati njene okolnosti sa onima Uglješe Mrdića.
Majka stradalog mladića, Dijana Hrka, od 2. novembra ne uzima hranu i zahteva odgovornost za smrt svog sina i ostalih žrtava. Uglješa Mrdić, poslanik SNS, započeo je štrajk glađu 31. oktobra, tražeći hapšenje bivših rukovodilaca železnice, a danas je prevezen u Urgentni centar.
Janković smatra da Hrka traži pravdu za sve građane Srbije, dok Mrdić pokušava da uveri javnost u svoju spremnost na žrtvu. U Srbiji su štrajkovi glađu često korišćeni kao politički pritisak, a primeri iz prošlosti pokazuju njihovu dugu tradiciju.
Profesor Janković je istakao da štrajk glađu kao politički metod ima korene još iz antičkog doba. On je podsetio na irske borce za slobodu i žene koje su se borile za svoja prava, kao i na Mahatmu Gandija koji je koristio ovu metodu. Prema njegovim rečima, nijedan štrajkač nije preživeo duže od 70 dana u bolničkim uslovima.
Janković je napomenuo da postoji međunarodna deklaracija koja zabranjuje prinudnu ishranu štrajkača, ali se lekari često suočavaju sa dilemom između poštovanja zakletve i očuvanja ljudskog života.
