Protiv premijera Đura Macuta je 2019. godine, u vreme dok je bio načelnik odeljenja na Klinici za endokrinologiju, podneta krivična prijava, piše KRIK i to nakon smrti jedne pacijentkinje. Prijavu je protiv Macuta i grupe lekara podneo Dragan Stevanović, suprug preminule, zbog toga što, kako piše ovaj istraživački portal, nisu uzeli njen pisani pristanak za rizičnu intervenciju kojoj je bila izložena – a što su po zakonu bili obavezni da učine.
Slučaj je stigao do Ustavnog suda koji već pet godina ne donosi odluku i koji je na sednici u martu ove godine naveo da mu treba još vremena zbog „dodatnih razmatranja”, navodi se u tekstu KRIK-a.
Kada je Đuro Macut 2019. godine postao načelnik odeljenja Klinike za endokrinologiju, jedna od stvari koje je uveo, kako tvrdi njegova saradnica, bila je ta da lekari moraju da obezbede pisanu saglasnost pacijenata za intervencije koje im se izvode. U pitanju je dokument kojim je pacijent jasno upoznat sa svim mogućim komplikacijama lečenja i koji svojim potpisom pristaje na to.
Zakon o pravima pacijenata takođe nalaže da je „neophodno” da lekari za ozbiljnije intervencije obezbede „pismeni pristanak”. „Bez pristanka pacijenta ne sme se nad njim preduzeti nikakva medicinska mera”, ističe zakon.
Međutim, nakon što je Danijela Stevanović, koja se od retke vrste tumora lečila na Macutovom odeljenju, preminula, njen suprug je skupio svu medicinsku dokumentaciju – i u njoj nije pronašao Danijelin pristanak na rizičnu intervenciju kojoj je bila podvrgnuta.
Dragan Stevanović je zbog ovoga, mesec dana nakon njene smrti, u maju 2019. godine, podneo krivičnu prijavu Prvom osnovnom tužilaštvu u Beogradu, ali pokrenuo i parnični postupak. Krivičnu prijavu podneo je protiv Macuta i još četvoro lekara koji su njegovu suprugu lečili u Kliničkom centru Srbije, otkriva KRIK.
Tokom postupka Macut i lekari tvrdili su da su sve radili u skladu sa zakonom. Iako nije postojala pisana saglasnost, naveli su da su pacijentkinju usmeno uputili u sve komplikacije do kojih može da dođe tokom lečenja. Macut je tvrdio i da je dovoljno bilo to što je postojao potpis pacijentkinje na jednom drugom dokumentu – istoriji bolesti.
Macutova tadašnja saradnica, međutim, dala je u jednom od postupka drugačiju izjavu – tvrdeći da se potpis pacijentkinje na istoriji bolesti nije odnosio na terapiju, već je to samo bio njen pristanak da bude puštena kući na vikend. Napomenula je i da je upravo Macut na njihovom odeljenju uveo pravilo obavezne pisane saglasnosti.
Stručnjaci sa kojima su razgovarali novinari KRIK-a takođe su rekli da potpis na istoriji bolesti ne može da se računa kao pisana saglasnost pacijenta za intervenciju.
Tužiteljka Jovana Dmitrović, ipak, odbacila je krivičnu prijavu u martu 2020. Stevanović je uputio prigovor Višem tužilaštvu, koje ga je iste godine odbacilo, a onda se obratio Ustavnom sudu koji do danas nije odlučio u ovom procesu.
„Ja mogu da pišem urgenciju, mada se oni često vode da su im nagomilani predmeti, ali pet godina čekanja nije normalno. Želim da dobijem odgovor. Nakon odluke Ustavnog suda ima prostora za dalje, mogu se žaliti i sudu u Strazburu”, kazao je suprug preminule pacijentkinje.
Svetski stručnjak za lečenje raka kože i hirurg, doktor Marko Lens, za KRIK kaže da je obavezan potpis pacijenta kada se izvode intervencije.
„Pacijent za svaku vrstu intervencije mora da da saglasnost. Ako je u pitanju bilo koja vrsta intervencije u toj informisanoj saglasnosti mora da postoji objašnjenje i koja je procedura u pitanju, kakve su koristi te procedure, benefiti, ali i rizici koje ta procedura nosi”, rekao je Lens.
Jedini put kada se toleriše izostanak potpisa, kako kaže Lens, je kada je pacijent bez svesti ili životno ugrožen.
Stevanović se, sem prijave podnete tužilaštvu, žalio na još nekoliko adresa – Ministarstvu zdravlja i Lekarskoj komori Srbije. Svi su odbacili njegove žalbe, ali se u dokumentaciji iz ovih postupaka vidi da se niko zapravo nije bavio problemom nepostojanja pisane saglasnosti.
Lens kaže da sudovi časti Lekarske komore Srbije, ovakvi kakvi su sad, ne treba da postoje i da lekari čuvaju jedni drugim leđa.
„Primetio sam da postoji jedna tendencija zaštićivanja kolega. Znači – nezameranja. Onda dolazi do toga da prosto neće da svedoče ili neće da kažu istinu ili napišu na način na koji, rečeno, ne znači ništa”, navodi Lens.
Novinari KRIK-a pokušali su da dođu do komentara premijera Macuta, ali nije odgovorio na telefonske pozive i pitanja koja su mu poslata.
Inače, kako piše ovaj istraživački portal, Stevanovićeva supruga je imala retku vrstu tumora na tankom crevu koji sporo raste i slučajno se otkriva. Nakon što su joj postavili dijagnozu, zakazali su joj operaciju u Kliničkom centru Srbije.
„To je uspešno operisano i oporavak je, da kažem, krenuo u plus”, priča Stevanović.
Otklonjen joj je tumor, ali su ostale metastaze na jetri, objašnjava Stevanović, i sledeći korak bilo je njihovo uklanjanje. Lekari Klinike za endokrinologiju tada su predložili drugačiju terapiju – ne ubrizgavanjem lekova preko vene, kako se to inače radi, već preko katetera kroz arteriju na preponi. Dragan kaže da ni njemu ni supruzi niko od lekara nije rekao da ova intervencija, poznata kao TACE, može da bude opasna. Kako je kasnije otkriveno, Danijela nikada nije dala pisanu saglasnost za ovu intervenciju – što je po zakonu obavezno u ovim slučajevima.
„Nikad pre toga nisu govorili nikom o nekim smrtnim komplikacijama i slično. Ono što je bilo rečeno nama i što je bilo prihvatljivo je to da će da opadne kosa, pa da naraste za mesec dana”, kaže Dragan. „Urađeno je tako tri puta. Četvrti put je bila dilema, da li treba da rade pošto je supruga bila u dobrom stanju.”
Odlučeno je da primi i četvrtu dozu. Dragan kaže da je bio zabrinut jer je u to vreme lekar koji je lečio njegovu suprugu otišao u penziju, ali je verovao da ipak nema razloga za strah i da je supruga i dalje u dobrim rukama. Danijela je potom u martu 2019. primljena na odeljenje za retke tumore čiji je načelnik bio Đuro Macut kako bi dobila novu dozu terapije.
Ovaj put data joj je veća doza citostatika nego ranije. Nakon toga, priča Dragan, počela je da oseća bolove u stomaku. Bilo joj je sve gore.
Tada je Danijela sa suprugom napisala prigovor koji je poslala direktoru Klinike za endokrinologiju Nebojši Laliću u kojem se žalila da nije bila obaveštena o mogućim komplikacijama i da joj nije dato da potpiše saglasnost za izvođenje intervencije.
„U prigovoru koji sam poslao direktoru klinike, pitao sam zašto pacijent nije obavešten o tome i nije potpisao saglasnost, a upućen je na intervenciju sa mogućnošću smrtnog ishoda”, kaže Stevanović.
Danijelino stanje se ubrzo pogoršalo i prebačena je u Urgentni centar. Mesec dana kasnije je preminula.
