Pauk sa pernatim nogama (Uloborus plumipes), koji je rasprostranjen širom Evrope i Afrike, nema otrovne žlezde, pa se smatralo da je bezopasan. Međutim, biologe je zaintrigirala sumnja da ovaj arahnid koristi drugačiju metodu hemijskog ratovanja. Ekolog sa Univerziteta u Lozani, Xiaojing Peng, i njegovi saradnici otkrili su da pauk regurgitira toksine iz srednjeg creva na svoj plen obavijen svilenim omotom.
Iako su spojevi toksina iz creva različiti od onih koji se nalaze u očnjacima otrovnih pauka, čini se da su jednako efikasni u onesposobljavanju plena. „Ovi uzorci su se pokazali kao veoma insekticidni, ubijajući u proseku 50 procenata voćnih muva u roku od sat vremena nakon inokulacije,“ izjavila je ekologinja Giulia Zancolli, takođe sa Univerziteta u Lozani.
Istraživači su otkrili da su ovi toksični proteini slični onima u probavnim tečnostima drugih pauka, poput Parasteatoda tepidariorum, uprkos tome što ova vrsta takođe ima otrovne žlezde. „Ova otkrića pokazuju da toksini pauka nisu isključivo ograničeni na specijalizovane žlezde za izlučivanje otrova, već takođe igraju ulogu u probavnom sistemu,“ objašnjavaju Peng i tim u svom radu. „To podržava evolucijsku povezanost između ova dva sistema, sugerišući da su toksini prvobitno služili probavnim funkcijama pre nego što su preuzeti za upotrebu kao otrov.“
Za razliku od svojih otrovnih rođaka, U. plumipes nema kanale u očnjacima za ubrizgavanje bilo čega, potvrdili su istraživači. Sumnjaju da je pauk izgubio svoj otrov tokom vremena, ali je zatim nadoknadio tu promenu prelaskom na korišćenje svojih probavnih toksina.
Iako se pauci često plaše zbog svojih otrovnih svojstava, oni igraju ključnu ulogu u našim ekosistemima, držeći broj insekata pod kontrolom dok pružaju hranu mnogim pticama, reptilima i drugim životinjama, pa čak i ljudima, dok neki izgledaju prilično spektakularno. Njihovi otrovi su takođe pokazali potencijal za medicinsku upotrebu, pa bi moglo biti korisno istražiti i osobine njihovih crevnih toksina.
