Mali rezovi i žlebovi na drevnim ljudskim artefaktima mogu biti znakovi rane kreativnosti i simboličnog razmišljanja prema istraživačima sa Hebrejske škole u Jerusalimu. Nova studija otkriva da su artefakti u regionu Levanta, datirani između 50.000 i 100.000 godina, sadržali namerno izrađene gravure. Levant je bio ključna tačka migracija između Afrike i Euroazije, gde su naši preci počeli da razvijaju alatke sa više svrhe od samo funkcionalnosti.
Analiza kamena pod mikroskopom otkriva precizne geometrijske dizajne na nekim levantskim alatkama, sugerišući namernost, planiranje i izvođenje u njihovoj izradi. Ovi artefakti, poput ukrasnih školjki ili graviranih predmeta, mogu ukazivati na simbolično ljudsko ponašanje koje prelazi funkcionalnost.
Prethodno su neki stručnjaci protumačili gravure na levantskim alatkama kao „protoestetičke“, fokusirajući se na vizuelni izgled umesto simboličnosti. Međutim, nova analiza ističe kapacitet simboličkog izražavanja i napredne konceptualne sposobnosti u društvu koje je stvaralo ove artefakte.
Pažljiva analiza jezgara kamena u poređenju sa drugim drevnim artefaktima iz Levanta omogućila je istraživačima da identifikuju jasne uzorke i gravure na nekim artefaktima. Ovi geometrijski dizajni grupišu se u određenim oblastima, ukazujući na namernu izradu pre upotrebe alata.
Analiza plakete iz Levanta, izrađene pre oko 54.000 godina, pokazuje slične geometrijske obrasce kao i ostali artefakti u regionu. Kroz upoređivanje kamenih artefakata na različitim lokacijama u Levantu, istraživači su zaključili da su ove gravure rezultat namernog i kreativnog pristupa izradi.
Metodologija studije naglašava namernu prirodu gravura na artefaktima, pružajući nov uvid u srednjepaleolitsko društvo. Ova istraživanja obogaćuju razumevanje ljudske evolucije i pokazuju da su naši preci imali razvijene simboličke i konceptualne sposobnosti.
