Nedavno istraživanje sprovedeno od strane istraživača sa Tekas A&M Univerzitetske škole javnog zdravlja ukazuje na to da većina Amerikanaca podržava proširenje pristupa zdravstvenoj zaštiti za nedokumentovane imigrante, ali s naglaskom na određene uslove, uključujući kontrolu unutar unutrašnjih graničnih kontrolnih tačaka. Studija, koja je uključivala anketu više od 6.100 ljudi, smatra se prvom koja procenjuje percepciju javnosti o ulozi graničnih kontrolnih tačaka kao prepreke pristupu zdravstvenoj zaštiti.
Kontrolni punktovi duž američke granice, koji se nalaze u opsegu od 25 do 100 milja od granice, obavezni su da proveravaju imigrantski status osoba koje pokušavaju da uđu u zemlju. Ovi kontrolni punktovi obuhvataju oko 110 stalnih i 170 privremenih tačaka, procesuirajući više od 50 miliona vozila svake godine. Istraživači ističu da, iako su ovi punktovi dizajnirani kako bi obezbedili zakonitost ulaska u zemlju, oni mogu predstavljati prepreke za imigrante u traženju medicinske pomoći.
Christine Crudo Blackburn, jedna od autorki studije, naglašava da je pravni status, zajedno s drugim faktorima kao što su jezičke barijere i sigurnost stanovanja, važan socijalni determinator zdravlja. Zbog toga, politike koje se primenjuju na graničnim tačkama, kao što su kontrole koje često izazivaju strah od deportacije, mogu dovesti do smanjenja poverenja imigranata u zdravstvene ustanove i ometati njihov pristup potrebnoj medicinskoj nezi.
Studija je otkrila da je javnost uglavnom sklona podršci za proširenje postojećih politika koje omogućavaju nedokumentovanim imigrantima da pristupe medicinskoj pomoći bez straha od deportacije, ali i podržava pritvor nedokumentovanih imigranata nakon što završe medicinski tretman. Takođe, postoji izražena empatija prema deci i trudnicama, kao i varijacije u stavovima zavisno od političkih uverenja i opšteg stava prema imigrantima.
Dalje, Blackburn objašnjava da politička partizacija igra značajnu ulogu u stavovima prema ovim pitanjima, jer simpatije prema imigrantima utiču na odluke o tome kako se treba postaviti prema osobama koje nemaju dokumenta. Ispitanici su, međutim, pokazali sklonost da podrže privremeni pritvor u kontekstu medicinske nege, ali u isto vreme zabrinutost da bi ove politike mogle dodatno obeshrabriti nedokumentovane imigrante da potraže potrebnu zdravstvenu pomoć.
Ova studija podstiče na dalje istraživanje i otvara pitanje kako pronaći balans između imigrantskih politika i potrebe za poboljšanjem pristupa zdravstvenoj zaštiti. Prema istraživačima, ova pitanja ne utiču samo na politički diskurs, već i na javno zdravlje, jer je ključno povećati pristup nezi, a istovremeno smanjiti rizik od dalje stigmatizacije nedokumentovanih imigranata.
