Istraživanje o šimpanzama otkrilo je da mokrenje može biti zarazno među ovim životinjama, što je prvi put da je ovaj fenomen proučen u životinjskom svetu, uključujući ljude. Tokom posmatranja grupe šimpanzi u zatočeništvu, Ena Onishi, istraživač iz Japana, primetila je da šimpanze često mokre u isto vreme, slično kao ljudski običaj „tsureshon“, što u Japanu označava čin mokrenja u društvu drugih.
Onishi, zajedno sa kolegama sa Univerziteta u Kjotu, posvetila je više od 600 sati posmatranju 20 šimpanzi u azilu, beležeći više od 1.300 mokrenja. Analiza ovih posmatranja pokazala je da šimpanze često mokre zajedno, a ako je jedna šimpanza mokrila, veća je verovatnoća da će i druge to učiniti, što sugeriše da je mokrenje zarazno.
Iako je ovo ponašanje obično povezano sa socijalnim odnosima, istraživači su otkrili da u ovom slučaju, rang unutar grupe igra važnu ulogu. Šimpanze nižeg ranga bile su sklonije da mokre kada je neko drugo to radilo. Ovo neočekivano otkriće otvara mogućnost da šimpanze nižeg ranga mogu biti pažljivije na ponašanje drugih, možda zbog njihove uloge u socijalnoj dinamici grupe.
Dalja istraživanja treba da utvrde da li ovo ponašanje ima neku funkciju, kao i kako faktori kao što su pol, starost i poznanstvo utiču na zarazno mokrenje.
