Zemljotresi spadaju među najrazornije prirodne katastrofe, ali novo istraživanje je pružilo značajna saznanja o tome šta prethodi njihovoj pojavi. Prema istraživanju koje je sprovedeno na Hebrejskom univerzitetu u Jerusalimu, spori, aseizmički procesi su ključni okidači za seizmičke događaje. Ovi procesi uključuju dugoročno pomeranje na tačkama stresa u Zemljinoj kori, što je neophodno pre nego što dođe do iznenadnog oslobađanja energije.
Fizičar Džej Fajnberg, lider istraživačkog tima, objašnjava da ovi nalazi izazivaju i unapređuju postojeće modele dinamike rupture, naglašavajući da su spori i aseizmički procesi preduslov za pojavu zemljotresa. Tim istraživača je pokazao da ovi procesi, vođeni lokalizovanim stresom i geometrijskim ograničenjima, igraju ključnu ulogu u razumevanju kako i kada zemljotresi nastaju.
Iako su prethodna istraživanja naglašavala da je potrebno postojanje slabosti u Zemljinoj kori, što omogućava pucanje, novo istraživanje je otkrilo da pre pukotine dolazi do niza sporih pokreta, poznatih kao puzanje, koji ne izazivaju tresenje okolnih stena. Ovi procesi su ranije istraživani u dvodimenzionalnim modelima, ali sada su naučnici proširili istraživanje na trodimenzionalni prostor, što im je omogućilo da detaljnije shvate kako se ovo kretanje razvija.
Fizika procesa pokreta u kori pokazuje da su male, sporo pokretne frikcione mrlje prvi koraci prema seizmičkoj rupturi. Nakon perioda sporog pomeranja na tačkama stresa, ovi procesi eskaliraju i postepeno se šire, dovodeći do momenta kada se oslobađa ogromna količina energije koja izaziva zemljotres.
Ovaj dodatni uvid u dinamiku zemljotresa daje važne informacije ne samo o razumevanju stresa i trenja, već i o mogućim metodama za predviđanje seizmičke aktivnosti u budućnosti. Prema istraživačima, ovo istraživanje može doprineti razumevanju kako zemljotresi nastaju, kao i kada i gde bi mogli nastati, čime se stvara novi okvir za seizmičko predviđanje.
Istraživanje je objavljeno u renomiranom časopisu Priroda.
