Septembar 2024: Drugi najtopliji mesec na globalnom nivou

Septembar 2024: Drugi najtopliji mesec na globalnom nivou

Prošlog meseca je zabeležen drugi najtopliji septembar na globalnom nivou, u sklopu izuzetne godine za klimatske promene, prema informacijama koje je objavio klimatski monitor EU Kopernikus. Ekstremne padavine i destruktivne oluje obeležile su septembar širom sveta, a ovi događaji postaju sve učestaliji kako se temperature podižu zbog klimatskih promena.

Kopernikus je izneo podatak da je prosečna globalna temperatura u septembru bila druga najviša, odmah iza septembra 2023. godine. Rezultati se zasnivaju na milijardama podataka prikupljenih sa satelita, brodova, aviona i meteoroloških stanica. Iako je prethodna godina bila najtoplija zabeležena, sve ukazuje na to da će 2024. takođe oboriti rekorde.

Globalno zagrevanje ne samo što povećava temperature, već i dovodi do zadržavanja viška toplote u atmosferi i okeanima. Ovo uzrokuje da topliji vazduh zadržava više vlage, dok topliji okeani podstiču veće isparavanje, što dalje utiče na obilnije padavine i intenzivnije oluje.

U septembru su pojedini delovi sveta iskusili obilne padavine koje su obarale rekorde za kratko vreme. Kopernikova služba za klimatske promene ističe da su ekstremne padavine ovog meseca posledica sve toplije atmosfere. Rizik od ovakvih vremenskih ekstrema će nastaviti da raste sa daljim porastom temperatura.

U proteklom mesecu, uragan Helene pogodio je jugoistok Sjedinjenih Država, tajfun Kraton je pogodio Tajvan, dok je oluja Boris donela poplave i razaranja u centralnoj Evropi. Tajfuni Jagi i Bebinca ostavili su traga razaranja u Aziji, dok su poplave pogađale Nepal, Japan, zapadnu i centralnu Afriku. Takođe, uslovi vlažniji od proseka primećeni su u delovima Afrike, Rusije, Kine, Australije i Brazila.

Kopernikus je otkrio da su meseci od januara do septembra 2024. postavili nove temperaturne rekorde, što gotovo garantuje da će ova godina biti najtoplija do sada. Većina poslednjih 15 meseci zabeležila je temperaturne vrednosti barem 1,5 stepeni Celzijusa iznad proseka za period pre industrijske ere, definisan kao period između 1850. i 1900. godine.

Iako ovi podaci ne prekršuju ciljeve Pariskog sporazuma o klimatskim promenama, koji teži ograničavanju globalnog zagrevanja ispod 2 stepena Celzijusa, idealno 1,5 stepeni, naučnici ističu da postavljeni pragovi postaju sve teži za dostizanje. Trenutni međunarodni napori za smanjenje emisija gasova koji doprinose globalnom zagrevanju, kao što je ugljen-dioksid, ukazuju na mogućnost porasta temperature za čak 2,9 stepeni Celzijusa do 2100. godine, prema UN Programu za životnu sredinu.

Emisije gasova staklene bašte, uglavnom proistekle iz sagorevanja fosilnih goriva, beleže porast u poslednjim godinama. Međutim, stručnjaci naglašavaju da bi ove emisije trebalo da se smanje za gotovo polovinu tokom ove decenije, kako bi se postigli ciljevi u borbi protiv klimatskih promena.

Kopernikusovi podaci, koji sežu unazad do 1940. godine, zajedno sa drugim izvorima kao što su ledena jezgra, prstenovi drveća i skeleti korala, omogućavaju naučnicima da sagledaju širu sliku klimatskih promena koristeći podatke iz prošlosti. Klimatolozi ističu da trenutno živimo u jednom od najtoplijih perioda na Zemlji u poslednjih 100.000 godina, još od početka poslednjeg ledenog doba.