Domet uragana Helene bio je šokantan, još jedan dokaz da su klimatske promene „ovde i sada“, kažu naučnici

Domet uragana Helene bio je šokantan, još jedan dokaz da su klimatske promene „ovde i sada“, kažu naučnici

Mnogi ljudi su bili zapanjeni kada su videli intenzivne poplave i razaranja izazvane uraganom Helene u zajednicama na zapadu Severne Karoline, koje se nalaze u unutrašnjosti i na hiljade stopa iznad nivoa mora u planinama Blue Ridge.

Ešvil, Severna Karolina, dugo je važio za „raj“ od ovakvih katastrofa. Kao i region Velikih jezera.

„Nažalost, ekstremno vreme je uvek tako pravovremena diskusija. Govorimo o Heleni, ali svake nedelje je nešto drugačije, svaki dan je nešto drugačije“, rekla je Bernadet Vuds Plaki, glavni meteorolog u neprofitnoj organizaciji Climate Central za obrazovanje o klimi. „Vreme je primarni način na koji ljudi doživljavaju klimatske promene.“

Ali tema klimatskih promena i dalje je sporna, posebno uoči predsedničkih izbora u novembru.

Tokom potpredsedničke debate u utorak, potpredsednik Donalda Trampa, senator iz Ohaja Džej Di Vens, umanjio je ulogu emisije fosilnih goriva u klimatskim promenama, nazivajući to „čudnom naukom“ uprkos ogromnom naučnom konsenzusu da su ovi gasovi staklene bašte koji zadržavaju toplotu zaista vodeći uzrok .

Danas su stručnjaci bolje nego ikada opremljeni da povežu klimatske promene iz ljudskih aktivnosti i ekstremnih vremenskih uslova, uključujući toplotne talase, obilne padavine, oluje i suše.

Pod nazivom nauka o atribuciji vremena, istraživači su usavršavali i usavršavali svoje metode skoro dve decenije koristeći podatke i modele iz stvarnog sveta kako bi utvrdili da li su i kako klimatske promene mogle da utiču na intenzitet i verovatnoću određenog događaja.

„Ovo je ključna ideja iza atribucije: posmatramo moguće vremenske prilike u svetu u kojem danas živimo i upoređujemo ga sa mogućim vremenom u svetu koje bi moglo biti bez klimatskih promena“, rekla je Friderike Oto, klimatolog koja je 2015. pomogla u lansiranju Vorld Veather Attribution, inicijativa za saradnju sa sedištem u Evropi i Ujedinjenom Kraljevstvu.

Metodologija traži odgovore na dva ključna pitanja: Da li bi se ekstremni vremenski događaj desio i sada kao što je bio pre nego što su ljudi počeli da sagorevaju fosilna goriva u kasnim 1800-im? Da li bi ona imala isti intenzitet u svetu bez klimatskih promena kao u današnjem svetu, sa 2,2 stepena Farenhajta globalnog zagrevanja izazvanog emisijom gasova staklene bašte iz ljudskih aktivnosti?

Rezultati često otvaraju oči. U mnogim slučajevima, oni pomažu da se razbiju pogrešna shvatanja da je katastrofa jednokratna retkost ili da neka područja neće biti pogođena uticajima klimatskih promena—mesta kao što su Ešvil i Srednji zapad.

Čak i ako određena lokacija nije pogođena direktnim oštećenjem, ono što se dešava na ranjivim mestima može imati talasne efekte, što će dovesti do raširenijih nestanka struje i mobilnih telefona, kao i do ograničenog pristupa čistoj vodi i zalihama hrane.

„Zašto nam je stalo do klimatskih promena i zašto radimo ove studije atribucije je zato što klimatske promene utiču na živote i sredstva za život ljudi širom sveta, ljudi u svakoj zemlji, u svakom gradu“, rekao je Oto. „To nisu samo neki ljudi, negde drugde ili neko vreme u budućnosti. To je ovde i sada.“

Ove studije su otkrile da su, širom sveta, ekstremne padavine postale češće i intenzivnije zbog klimatskih promena; postoji visok stepen poverenja da je tako u centralnom delu Sjedinjenih Država.

Ovo se dešava uglavnom zato što toplija atmosfera može zadržati više vodene pare – za svakih 1,8 stepeni Farenhajta povećanje temperature, atmosfera može zadržati 7% više vlage. To je očigledno na Srednjem zapadu, gde stručnjaci kažu da leta postaju sve vlažnija, što dovodi do jakih oluja i lepljivih, opasnih nivoa toplote.

Između 1895. i 2019. prosečna količina padavina u Ilinoisu porasla je za 15%. Prošle godine, osam od devet vremenskih nepogoda koji su uticali na Ilinois i koštali milijarde dolara bili su jake oluje.

Češće i intenzivnije padavine takođe su dovele do češćih i ozbiljnijih poplava u neobalnim područjima—mada ovi događaji mogu biti pogoršani i drugim faktorima kao što su korišćenje zemljišta, infrastruktura i upravljanje vodama. Nacionalna klimatska procena objavljena prošle godine pokazala je da je Srednji zapad pretrpeo preko 49 milijardi dolara ekonomske štete usled poplava od 1980. godine.

U urbanizovanim oblastima kao što je Čikago, prevlast izgrađenih područja kao što su putevi, parkingi i krovovi znači da se voda ne može lako upijati zemljom. Dobra infrastruktura za atmosferske vode kao što su odvodi, oluci i cevi mogu da kontrolišu protok padavina, ali se takođe mogu lako preplaviti. Takav je bio slučaj sa sistemom Dubokih tunela u oblasti tokom posebno jakih kiša početkom jula 2023.

Naučnici za vremensku atribuciju ističu da prirodne opasnosti postaju katastrofe kao rezultat socijalne ranjivosti u Sjedinjenim Državama, utičući nesrazmerno na obojene zajednice sa niskim prihodima. Na primer, tamo gde ima više biljaka i zelenih površina, one mogu apsorbovati više te kiše i sprečiti oticanje atmosferskih voda i poplave. U Čikagu je, međutim, istraživanje Tribune-a 2022. pokazalo da je grad zasadio više drveća u belijim, bogatijim naseljima.

Više od godinu dana kasnije, neki stanovnici Vest Sajda i dalje se suočavaju sa štetom od poplava u julu prošle godine i plaćaju skupe popravke. Razumevanje obrazaca padavina je ključno za poboljšanje modela predviđanja i pripremu za intenzivnije, češće padavine i moguće naknadne poplave, tako da oni najugroženiji ne snose najveći deo uticaja.

Dok se ukupan broj tropskih ciklona, uključujući uragane, godišnje nije promenio, naučnici koji se odnose na vremensku prognozu su otkrili da su klimatske promene povećale broj najintenzivnijih i najrazornijih tropskih oluja. To je zbog povećane atmosferske vlage i intenzivnijih padavina, kao i zbog zagrevanja okeana koji stvaraju snažnije, brzo pojačavajuće uragane koji nose više vode.

Pre nego što je Helene stigla na kopno, rekao je Vuds Plaki, temperature okeana u Meksičkom zalivu bile su za oko 2 stepena više od normalne – nešto što je zbog klimatskih promena bilo 300 do 500 puta verovatnije.

„To je pomoglo brzom intenziviranju koje smo videli, a zatim i svim unutrašnjim poplavama koje smo videli“, rekla je ona.

Pojačani olujni udari zbog porasta nivoa mora, u kombinaciji sa razumnim spekulacijama da se cikloni udaljavaju od ekvatora zbog zagrevanja vode, znači da bi tropski cikloni mogli da stignu do lokacija koje su istorijski manje pripremljene za njih. Čak iu područjima koja se koriste za uragane, brzo intenziviranje može značajno skratiti periode reakcije za hitne pripreme.

Neki tornada potiču iz superćelija — jakih, rotirajućih oluja sa grmljavinom — ali druge mogu izazvati uragani. U bilo kom obliku, oni mogu biti moćni i štetni.

Nakon što je početkom jula stigao na kopno, uragan Beril je plodno proizveo tornada sve do severa države Njujork. Prema Climate Centralu, uragan Beril se razvio i pojačao iznad toplih voda. Te neuobičajeno tople temperature bile su do 400 puta vjerovatnije zbog klimatskih promjena uzrokovanih ljudskim djelovanjem.

Čak i kada tropske oluje ne proizvode tornada u unutrašnjosti, one mogu doneti vlagu koja podstiče lokalizovanije oluje.

Tokom oluja sa grmljavinom 16. jula, Nacionalna meteorološka služba u Čikagu izdala je 16 upozorenja o tornadu, najviše što su poslali u jednom danu od 2004. U tom trenutku u godini, Ilinois je već iskusio preko 100 tornada, iako je država obično u proseku 50 tornada godišnje.

Kako vazduh na Srednjem zapadu postaje sve zasićeniji vlažnošću, on stvara jače letnje oluje sa grmljavinom koje mogu proizvesti tornada. Zapažanja takođe pokazuju da se tornada dešavaju češće tokom netradicionalnih meseci tornada jer zime u regionu postaju toplije i, prema novom istraživanju koje je vodio naučnik sa Univerziteta Ilinois u Čikagu, vlažnije.

Naučnici su otkrili da je svaki toplotni talas na svetu sada jači i verovatnije da će se dogoditi zbog klimatskih promena i sveta koji se brzo zagreva. „Ne budite previše oprezni – toplotni talasi su jednostrano povezani sa globalnim zagrevanjem“, navodi se u izveštaju Vorld Veather Attribution.

„To je zaista važno, jer su toplotni talasi daleko najsmrtonosniji ekstremni događaji koje poznajemo. Oni, naravno, imaju ogroman uticaj na ljude koji su već veoma ranjivi“, rekao je Oto. „Na primer, ljudi koji žive na otvorenom, beskućnici, ljudi u izbegličkim kampovima i zonama sukoba, ljudi koji već žive (sa) nestašicama vode, ali i ljudi koji žive među većinom nas u svakodnevnom životu, građevinski radnici, vozači transporta, poljoprivrednici ili samo stariji ljudi koji žive u loše izolovanim domovima“.

Na primer, izveštaj kaže da će se toplotni talas koji bi se desio jednom u 10 godina pre nego što su ljudi počeli da sagorevaju fosilna goriva sada desiti 2,8 puta tokom 10 godina i biti 2,2 stepena topliji. Na trenutnom proseku globalnog zagrevanja od 3,6 stepeni, to će se desiti 5,6 puta i biti 4,68 stepeni toplije.

Ipak, ove naučne tvrdnje su globalno prosečni brojevi za umerene toplotne talase, a ekstremni toplotni talasi na određenoj lokaciji mogu biti nekoliko stotina puta verovatniji zbog klimatskih promena, navodi se u izveštaju.

Druga istraživanja su na sličan način otkrila da su se toplotni talasi u Sjedinjenim Državama povećali zbog klimatskih promena; na primer, utvrđeno je da je toplotni talas koji je pogodio veći deo Severne Amerike u julu 2012. bio najmanje četiri puta verovatniji iznad centralnih severnih država nego što bi bio u predindustrijskim vremenima.

Toplota predstavlja jedinstven problem za gradove poput Čikaga, gde obilje nebodera i asfalta i nedostatak zelenih površina zadržavaju visoke temperature, povećavajući toplotu za više od 8 stepeni za 1,7 miliona od skoro 2,7 miliona ljudi. Nešto više od 37.000 ljudi u gradu ima najviši indeks od najmanje 12 stepeni. Ovaj urbani efekat može učiniti delove nenormalno vrućeg vremena posebno opasnim u gusto naseljenim gradovima.

Zbog složenosti i različitih oblika suše, naučnici su samo sa sigurnošću mogli da utvrde da su ovi događaji sve češći i ozbiljniji u određenim delovima sveta, uključujući zapadne Sjedinjene Države.

Suša se dešava kada atmosfera koja se zagreva isparava vlagu iz tla, ali i kada pojedinačne padavine postaju sve teže u kratkim i intenzivnim naletima. Ovo zasićuje tlo, a natopljeno zemljište ne upija dodatnu kišu.

Klimatolog iz države Ilinois Trent Ford je ranije rekao za Tribjun da istraživanja sugerišu da se varijabilnost padavina povećava sa klimatskim promenama, što znači da su produženi, sušni periodi sada ispresecani intenzivnim padavinama koje izazivaju poplave. Tako da ove intenzivne kiše često ne olakšavaju sušne uslove i izazivaju neku vrstu vremenskih udara.

Iako još nema mnogo naučne sigurnosti o tome kako i da li je suša postala češća i intenzivnija na Srednjem zapadu, nenormalno suvi uslovi – korak ispod zvanične oznake suše – mogu da pogoršaju druge probleme.

I teška suša na drugim mestima može uticati na region na druge načine. Na primer, nivoi vode u donjem delu reke Misisipi pali su neuobičajeno nisko treću godinu zaredom, ograničavajući koliko žitarica može da se transportuje nizvodno dok sezona žetve počinje.

Ovo je zabrinulo poljoprivrednike iz Ilinoisa: ako nivoi nastave da opadaju i saobraćaj barža usporava plovidbu, cene soje i kukuruza bi takođe mogle pasti ili farmeri možda neće moći da dobiju đubrivo nizvodno da bi pripremili svoja polja za useve sledeće godine.

Pošto ekstremno vreme ne poznaje granice, njegova povećana verovatnoća i intenzitet na jednoj lokaciji mogu imati efekte na drugim mestima. Na primer, klimatske promene su pogoršale ozbiljnost požara u Kanadi 2023. godine i učinile da će se oni pojaviti najmanje sedam puta, prema studiji Vorld Veather Attribution.

Ovi šumski požari uneli su dim u Sjedinjene Države sve do Virdžinije, uzrokujući maglovito nebo zbog zagađenja česticama i pogoršavajući kvalitet vazduha na nekim mestima, uključujući Čikago, koji je prošle godine zaslužio titulu drugog najzagađenijeg velikog grada u SAD.

Studije atribucije vremena ponekad otkrivaju da klimatske promene nisu povećale verovatnoću ili intenzitet datog događaja. Ali čak i ti nalazi mogu poslužiti za napore za ublažavanje; oni identifikuju lokacije koje se mogu pripremiti da budu otpornije na klimu.

„I dok govorimo o obnovi, koja se dešava odmah nakon toliko ovih događaja“, rekao je Vuds Plaki, „zaista je kritično imati čvrste informacije.“

Suština je, rekao je Oto, da je sagorevanje fosilnih goriva vodeći uzrok klimatskih promena.

„Ako ne zaustavimo ovo“, dodala je ona, „od ovih vrsta događaja, većina njih bi se mnogo pogoršala“.