Džinovski kosmički znak pitanja identifikovan je u dubokom svemiru

Džinovski kosmički znak pitanja identifikovan je u dubokom svemiru

Prostor je pun interpunkcije.

Pogledajte pažljivo i videćete tačke, dvotačke, tri tačke, čak i zareze. Složeni simboli su malo neuhvatljiviji, ali JVST je upravo primetio jedan u divljini. Tamo, u prostor-vremenu iskrivljenom i rastegnutom gravitacijom, svetlost daleke galaksije je izobličena u oblik savršenog, džinovskog kosmičkog znaka pitanja.

Njegova sličnost sa ljudskim jezikom je, naravno, slučajnost (iako to nije prvi znak pitanja koji je JVST uočio u dubokom svemiru). Ali izgled ovog konkretnog objekta je posledica neobičnosti perspektive, poravnanja i fizike poznate kao gravitaciono sočivo koje nam može pomoći da saznamo više o Univerzumu.

„Znamo za samo tri ili četiri pojave sličnih konfiguracija gravitacionih sočiva u vidljivom univerzumu“, kaže astronom Gijom Despre sa Univerziteta Svete Marije u Kanadi, „što ovo otkriće čini uzbudljivim, jer pokazuje moć Veba i sugeriše da bismo možda sada naći će još ovih“.

Prostor-vreme – tkanina Univerzuma – nije glatka i ujednačena. Masivni predmeti dovode do istezanja i savijanja, kao što je stavljanje teškog predmeta na trampolin. Masivne galaksije i jata galaksija rade nešto slično prostor-vremenu; svaka svetlost koja putuje kroz taj prostor-vreme čini to duž istegnute i krivudave putanje.

Za nas kao posmatrače ovde na Zemlji, kada vidimo tu udaljenu svetlost, rezultat je razmazivanje, savijanje, množenje i uvećanje.

To je prilično zanimljivo za pogledati, a koristi i nauci. Pomalo liči na kosmičku lupu koja nam omogućava da vidimo više detalja u udaljenim galaksijama nego što bismo inače mogli, iako naučnici obično moraju da preokrenu efekte varpa da bi dobili korisne podatke.

Ovo je ono što ovde gledamo, ali to je posebno retka vrsta sočiva koja se zove hiperbolično pupčano gravitaciono sočivo. Iza jata galaksija pod nazivom MACS-J0417.5-1154, u udaljenom svemiru, dve galaksije su uhvaćene u interakciji. To je ono što uzrokuje oblik znaka pitanja.

Zbog načina na koji se svetlost ovih galaksija izobličila, pet različitih, odvojenih slika para dospeva do nas ovde na Zemlji. Četiri od njih čine krivinu znaka pitanja, sa mrljama iskrivljene svetlosti koje ih povezuju; tačka znaka pitanja je druga, nepovezana galaksija koja samo visi na pravom mestu u pravo vreme.

Astronomi su snimili region koristeći i JVST i Hubble, i uspeli su da utvrde da je par znakova pitanja, kako se dve galaksije sada nazivaju, na istoj udaljenosti od nas, obe emituju svetlost koja je putovala 7,2 milijarde godina da bi stigla nas.

Ovo potvrđuje da su galaksije zaista u interakciji jedna sa drugom. Oboje takođe počinju da cvetaju formiranjem zvezda jer njihova gravitaciona interakcija uzrokuje da se njihovi oblaci prašine koji formiraju zvezde zbližavaju, kopčaju i kolabiraju u bebe zvezde.

„Znati kada, gde i kako dolazi do formiranja zvezda u galaksijama je ključno za razumevanje kako su galaksije evoluirale tokom istorije univerzuma“, kaže astronom Visente Estrada-Karpenter sa Univerziteta Svete Meri.

„Obe galaksije u paru znaka pitanja pokazuju aktivno formiranje zvezda u nekoliko kompaktnih regiona, verovatno kao rezultat sudara gasa iz dve galaksije. Međutim, nijedna galaksija nije previše poremećena, tako da verovatno vidimo početak njihove interakcije jedna sa drugom. .“

Iako gravitaciona sočiva nisu šokantno retka, njihov kvalitet varira i iz njih ne možemo uvek da izvučemo korisne informacije. Zapažanje kao što je par znakova pitanja je redak pogled, ne samo na istoriju univerzuma, već i na čudnu istoriju nasilja našeg Mlečnog puta.

„Ovo izgleda super. Neverovatne slike poput ove su razlog zašto sam se počeo baviti astronomijom kada sam bio mlad,“ kaže astronom Marcin Savicki sa Univerziteta Saint Mari’s.

„Ove galaksije, viđene pre više milijardi godina kada je formiranje zvezda bilo na vrhuncu, slične su masi koju bi u to vreme imala galaksija Mlečni put. Veb nam dozvoljava da proučavamo šta bi imale tinejdžerske godine naše sopstvene galaksije bio kao.“

Pregled istraživanja u kojem se pojavilo ovo zapažanje objavljen je u Monthly Notices of the Royal Astronomical Society.