Nova studija osporava ulogu vulkana Hunga Tonga u globalnom zagrevanju 2023-24

Nova studija osporava ulogu vulkana Hunga Tonga u globalnom zagrevanju 2023-24

Novo istraživanje kolaborativnog tima koji uključuje atmosferskog naučnika sa Teksaškog A&M univerziteta dr Endru Deslera istražuje klimatski uticaj erupcije vulkana Hunga Tonga 2022. i dovodi u pitanje postojeće pretpostavke o njenim efektima u tom procesu.

Izvanredan dvodnevni događaj, koji se dogodio sredinom januara 2022, ubacio je ogromne količine vulkanskih aerosola i vodene pare u atmosferu. Istorijski gledano, velike vulkanske erupcije poput Tambore 1815. i planine Pinatubo 1991. dovele su do značajnih efekata hlađenja globalne klime blokiranjem sunčeve svetlosti svojim aerosolima.

Međutim, erupcija Hunga Tonge predstavlja jedinstven scenario: kao podmorski vulkan, uneo je neviđenu količinu vodene pare u stratosferu, povećavajući ukupan sadržaj vode u stratosferi za oko 10%.

Pošto je vodena para moćan gas staklene bašte, Dessler kaže da je bilo početnih spekulacija da bi to moglo da bude uzrok ekstremne globalne toplote 2023. i 2024. Umesto toga, rezultati istraživanja tima, objavljeni u sredu, 24. jula u Journal of Geophisical Research: Atmosfere otkrivaju suprotno: erupcija je zapravo doprinela hlađenju Zemlje, slično drugim velikim vulkanskim događajima.

Rad tima pod naslovom „Evolucija klime tokom dve godine nakon erupcije Hunga Tonga-Hunga Ha’apai“ uključuje uvid i analizu Deslera, profesora u Teksaškom odeljenju za atmosferske nauke i direktora Teksasa. Centar za klimatske studije; prvi autor dr Mark Schoeberl, glavni naučnik u Korporaciji za nauku i tehnologiju sa sedištem u Virdžiniji u Hamburgu, Virdžinija; i više naučnika iz Nacionalne uprave za aeronautiku i svemir (NASA).

Njihova metodologija je uključivala analizu satelitskih podataka NASA-e i Nacionalne uprave za okeane i atmosferu (NOAA) posmatranja aerosola i vodene pare, između ostalih varijabli, kako bi se procenio energetski bilans Zemljinog klimatskog sistema. Njihova analiza je otkrila da je erupcija dovela do toga da je više energije izašlo iz klimatskog sistema nego što je ušlo u njega, što je izazvalo blagi efekat hlađenja.

„Naš list poliva hladnom vodom obrazloženje da je erupcija izazvala ekstremnu toplotu 2023. i 2024. godine“, objasnio je Desler. „Umesto toga, moramo se prvenstveno fokusirati na gasove staklene bašte iz ljudskih aktivnosti kao glavnog uzroka zagrevanja, uz veliku pomoć tekućeg El Ninja.

Prema Dessleru, ovo istraživanje ima važne implikacije i za naučnike i za širu javnost. Odbacujući vulkansku erupciju kao glavni faktor nedavnog zagrevanja, studija tima potvrđuje njegovu tezu da su emisije gasova staklene bašte izazvane ljudima glavni pokretač klimatskih promena. Ovaj fokus je posebno relevantan, imajući u vidu tekuću debatu i dezinformacije o uzrocima globalnog zagrevanja.

Štaviše, Šoberl kaže da studija naglašava važnost kontinuiranog ulaganja u stratosferska merenja zasnovana na satelitima.

„Naše razumevanje erupcije Hunga Tonga je u velikoj meri zahvaljujući ulaganju u stratosferska satelitska merenja od strane NOAA i NASA u poslednje dve decenije“, dodao je Šoberl. „Međutim, moramo da budemo oprezni u vezi sa potencijalnom ‘pustinjom stratosferskih podataka’, pošto se neki od najkritičnijih instrumenata ne zamenjuju.

Dok ovaj rad odgovara na nekoliko važnih pitanja, Dessler priznaje da istovremeno uvodi nova. Na primer, istraživači su istakli neka nerešena pitanja u vezi sa erupcijom Hunga Tonga, kao što su neočekivano niski nivoi sumpor-dioksida proizvedeni tako nasilnom erupcijom i minimalni uticaj koji je erupcija imala na ozonsku rupu iz 2023.

Ozonska rupa iz 2023. odnosi se na značajno stanjivanje ozonskog omotača iznad Antarktika, što omogućava da štetnije UV zračenje dopre do površine Zemlje. Pored toga, postojanost vodene pare u stratosferi izvan onoga što je predviđeno modelima sugeriše da ima još mnogo toga da se nauči o procesima cirkulacije u stratosferi.

Dok naučnici rade na rešavanju tekućih pitanja i produbljivanju našeg razumevanja stratosfere, Šoberl kaže da rad tima naglašava kritičnu potrebu za kontinuiranim istraživanjem i preciznim podacima kako bi se uhvatili u koštac sa izazovima klimatskih promena.