Virus koji izaziva COVID-19 može ostati u spermi 110 dana nakon infekcije

Virus koji izaziva COVID-19 može ostati u spermi 110 dana nakon infekcije

Istraživači sa Univerziteta Sao Paulo (USP) u Brazilu prvi put su pokazali da SARS-CoV-2, virus koji izaziva COVID-19, može ostati u spermi pacijenata do 90 dana nakon otpusta iz bolnice i više do 110 dana nakon početne infekcije, smanjujući kvalitet sperme. Studija je objavljena u članku objavljenom u časopisu Andrologija. Autori sugerišu da ljudi koji planiraju da imaju decu treba da prate period „karantina“ nakon oporavka od COVID-19.

Više od četiri godine nakon početka pandemije, znamo da je SARS-CoV-2 u stanju da napadne i uništi nekoliko tipova ljudskih ćelija i tkiva, uključujući reproduktivni sistem, gde testisi služe kao „kapija“. Iako su naučnici primetili da je virus agresivniji od drugih virusa prema muškom genitalnom traktu, a autopsije su ga pronašle u testisima, retko je otkriven u spermi analizom lančane reakcije polimeraze (PCR), koja se fokusira na virusnu DNK.

Da bi popunila ovu prazninu u znanju, studija je koristila PCR u realnom vremenu i transmisionu elektronsku mikroskopiju (TEM) za otkrivanje virusne RNK u spermi i spermatozoidima koje su donirali muškarci koji su se oporavljali od COVID-19.

Uzorci sperme su uzeti od 13 pacijenata starosti između 21 i 50 godina koji su imali blagi, umereni i teški COVID-19 i koji su primljeni u Hospital das Clinicas (HC), bolnički kompleks koji vodi Univerzitetska medicinska škola (FM-USP) . Analiza je sprovedena do 90 dana nakon otpusta i 110 dana nakon dijagnoze.

Iako su rezultati PCR testa bili negativni na SARS-CoV-2 u spermi u svim slučajevima, virus je otkriven u spermi osam od 11 umerenih do teških pacijenata sa COVID-19 (72,7%) u roku od 90 dana od otpuštanja, što ne znači nije bilo duže, prema autorima.

SARS-CoV-2 je takođe otkriven kod jednog od blažih pacijenata sa COVID-19. Sve u svemu, virus je otkriven u spermi kod devet od 13 pacijenata (69,2%). Dve druge su imale ultrastrukturno oštećenje gameta slično kao kod pacijenata sa dijagnozom COVID-19. Autori su stoga zaključili da je 11 pacijenata imalo virus u spermi.

„Štaviše, otkrili smo da spermatozoidi proizvode ‘ekstracelularne zamke’ zasnovane na nuklearnoj DNK. Drugim rečima, genetski materijal u jezgru se dekondenzovao, ćelijske membrane spermatozoida su pukle, a DNK je izbačena u vanćelijski medijum, formirajući mreže slične oni koji su prethodno opisani u sistemskom inflamatornom odgovoru na SARS-CoV-2“, rekao je Horhe Halak, profesor na FM-USP i odgovarajući autor članka.

Mreže o kojima je reč su neutrofilne ekstracelularne zamke (NET). Neutrofili, vrsta belih krvnih zrnaca, čine prvu liniju imunog sistema, imobilišu i ubijaju patogene bakterije, gljivice i viruse. Međutim, kada su hiperaktivne, NET mogu oštetiti tkivo na drugim mestima u organizmu.

TEM analiza je pokazala da je sperma proizvela ekstracelularne zamke zasnovane na nuklearnoj DNK kako bi neutralisala patogen, „žrtvujući se“ da bi zadržala patogen u mehanizmu poznatom kao samoubilački odgovor sličan ETozi (EToza znači smrt preko ekstracelularnih zamki).

„Nalaz da su spermatozoidi deo urođenog imunog sistema i da pomažu u odbrani organizma od napada patogena je jedinstven u literaturi i čini studiju veoma važnom. Može se smatrati promenom naučne paradigme“, rekao je Halak.

Do sada je, dodao je, poznato da sperma ima četiri funkcije: vezivanje genetskog sadržaja muških polnih ćelija za ženske polne ćelije, oplodnju ženskih polnih ćelija, promociju razvoja embriona do dvanaeste nedelje trudnoće i suodređivanje razvoja određenih hroničnih bolesti u odraslom dobu, kao što su neplodnost, hipogonadizam, dijabetes, hipertenzija, neke vrste raka i kardiovaskularni poremećaji, između ostalog.

Otkriće opisano u studiji dodaje novu funkciju njihovoj ulozi u reprodukciji.

„Moguće implikacije naših nalaza za upotrebu sperme u potpomognutoj reprodukciji trebalo bi hitno da razmotre lekari i regulatori, posebno u pogledu tehnike koju koriste brazilske laboratorije koje vrše mikromanipulaciju gameta u više od 90% slučajeva bračne neplodnosti, koja uključuje injekciju jednog spermatozoida u jaje i poznat je kao intracitoplazmatska injekcija sperme, ili ICSI“, rekao je Hallak.

Hallak se zalaže za odlaganje prirodnog začeća, a posebno potpomognute reprodukcije za najmanje šest meseci nakon infekcije SARS-CoV-2, čak i ako nastupi blagi COVID-19.

Hallak je bio jedan od prvih članova naučne i medicinske zajednice koji je predložio više opreza u protokolima reprodukcije tokom pandemije. Proučavao je uticaj COVID-19 na reproduktivno i seksualno zdravlje od 2020. godine, kada je volontirao na prvoj liniji fronta kao lekar hitne pomoći u HC-FM-USP.

Njegova istraživačka grupa, koja uključuje kolege u Odeljenju za patologiju FM-USP, već je napravila važna otkrića na terenu, kao što je veći rizik od teške infekcije COVID-19 i smrti od bolesti za muškarce jednostavno zbog njihovog pola, verovatno zato što od obilja ACE2 receptora i TMPRSS2 u testisima, dok jajnici imaju samo ACE2 receptore. Virus koristi ACE2 za invaziju na ćelije; TMPRSS2 je protein koji omogućava virusu da se veže za ACE2 na površini ćelije.

U studiji sprovedenoj sa članovima Odeljenja za kliničku urologiju HC-FM-USP, grupa je otkrila da su zdravstveni radnici doživeli nagli pad libida i seksualnog zadovoljstva, kao i povećanu potrošnju pornografije i češću masturbaciju, zbog pandemije.

Grupa je takođe otkrila da su testisi potencijalne mete za infekciju virusom, koji izaziva subklinički epididimitis (zapaljenje epididimisa, uske cevi pričvršćene za svaki testis koji skladišti, sazreva i transportuje spermatozoide), i po prvi put pokazala ozbiljnost lezija testisa povezanih sa COVID-19.