Istraživanje Univerziteta u Kvinslendu otkrilo je da će zaštita manjih, ali strateških parcela zemljišta rezultirati boljim i isplativijim rezultatima očuvanja biodiverziteta na globalnom nivou.
Studija, koju je sproveo dr Pablo Negret dok je bio u UK-ovom Centru za biodiverzitet i nauku o očuvanju, otkrila je strategiju koja bi mogla prepoloviti troškove sprečavanja gubitka staništa. Istraživanje je objavljeno u Global Change Biology.
„Trenutno se vlade i nevladine organizacije uglavnom fokusiraju na ciljeve zaštite biodiverziteta zasnovane na geografskim procentima—na primer, zaštitu 30% zemlje do 2030. godine“, rekao je dr Negret.
„Ali, da bi se došlo do tih 30%, vlade će često samo zaštititi područja u kojima je to lakše i jeftinije učiniti.
„Uvek je dobro za biodiverzitet da proširi pokrivenost zaštićenih područja, s obzirom na globalno uništavanje prirodnih pejzaža, ali ova vrsta ekspanzije je često u područjima pod manjom pretnjom.
„Zaštita ovih područja niske opasnosti znači da vaš povraćaj ulaganja nije tako veliki – ne ostvarujete najveći uticaj.
„Umesto toga, zaista su nam potrebna naša nova zaštićena područja na lokacijama gde sprečavaju aktivne pretnje koje predvode ljudi — kao što je krčenje šuma — gde će se gubici stvarnih staništa i vrsta inače nastaviti.
„Kupovina ovih visokorizičnih područja je mnogo isplativija.“
„Svaki kvadratni kilometar visokog rizika generalno košta više za zaštitu, ali kako ih je manje potrebno, isti rezultati očuvanja u smislu budućeg staništa zadržanog u pejzažu mogu se postići za manje novca.
„U studiji slučaja koju smo ispitali, ovaj metod bi zahtevao upola manje zaštićenog područja da bi se postigla ista korist u smislu prevencije budućeg gubitka staništa.“
Studija je analizirala distribuciju staništa šumskih ptica u Kolumbiji i kako bi se to promenilo ako bi se proširenje zaštićenih područja uglavnom vršilo u oblastima visokog i niskog rizika od krčenja šuma.
Dok se studija prvenstveno fokusirala na populacije ptica u Kolumbiji, istraživanje se može ekstrapolirati na druge nacije, uključujući Australiju, koje žele da zadrže biodiverzitet na isplativ način.
„Mnoga zaštićena područja Australije nalaze se u sušnoj unutrašnjosti, ali pretnje od krčenja šuma su koncentrisane na mestima kao što su južni i centralni Kvinslend“, rekao je dr Negret.
„Zaštita zemljišta na mestima kao što su južni i centralni Kvinslend je skuplja, ali čini mnogo veću razliku u tome koliko staništa zadržavamo u našim pejzažima.“
Profesorka UK Martine Maron rekla je da su realni u pogledu izazova sa kojima se suočavaju kreatori politike da usvoje ovu strategiju.
„Vlade i nevladine organizacije suočavaju se sa značajnim kulturnim i političkim interesima koji se mogu odupreti zaštiti ovih područja“, rekao je profesor Maron.
„Lokacije koje treba zaštititi su često one na kojima postoji velika konkurencija za način korišćenja zemljišta.“
„Ali, sa toliko vrsta ugroženih širom sveta, od ključne je važnosti da ne proširimo samo našu postojeću mrežu zaštićenih područja, a da ne budemo sigurni da to čini stvarnu razliku u očuvanju staništa tamo gde je vrstama potrebna.“