Jedna osoba može da nadgleda „roj“ od 100 bespilotnih autonomnih vozila, pokazuju istraživanja

Jedna osoba može da nadgleda „roj“ od 100 bespilotnih autonomnih vozila, pokazuju istraživanja

Istraživanje koje je uključivalo Državni univerzitet Oregon pokazalo je da „roj“ od više od 100 autonomnih zemaljskih i vazdušnih robota može da nadgleda jedna osoba, a da se pojedinac ne podvrgava nepotrebnom poslu.

Nalazi predstavljaju veliki korak ka efikasnom i ekonomičnom korišćenju rojeva u nizu uloga od gašenja požara u divljini do isporuke paketa do odgovora na katastrofe u urbanim sredinama.

„Još ne vidimo mnogo dronova za isporuku u Sjedinjenim Državama, ali postoje kompanije koje su ih razmeštale u drugim zemljama“, rekla je Džuli A. Adams sa OSU College of Engineering.

„Poslovno ima smisla rasporediti dronove za isporuku u velikom obimu, ali će biti potrebno da jedna osoba bude odgovorna za veoma veliki broj ovih dronova. Ne kažem da je naš rad konačno rešenje koje pokazuje da je sve u redu, ali jeste prvi korak ka dobijanju dodatnih podataka koji bi olakšali takvu vrstu sistema.“

Rezultati, objavljeni u Field Robotics, potiču iz programa Agencije za napredna istraživanja za odbranu poznatog kao OFFSET, skraćeno za ofanzivne taktike omogućene rojem.

Tokom četvorogodišnjeg projekta, istraživači su rasporedili rojeve od do 250 autonomnih vozila — dronova sa više rotora i zemaljskih rovera — sposobnih da prikupe informacije u urbanom okruženju „betonskog kanjona“ gde je linija vidljivosti, satelit- zasnovana komunikacija je oštećena zgradama. Informacije koje rojevi prikupljaju tokom svojih misija na vojnim urbanim lokacijama za obuku imaju potencijal da pomognu da američke trupe i civili budu bezbedniji.

Adams je bio glavni istraživač u jednom od dva tima integratora sistema rojeva koji su razvili infrastrukturu sistema i integrisali rad drugih timova fokusiranih na taktiku roja, autonomiju roja, timove čoveka i roja, fizičko eksperimentisanje i virtuelna okruženja.

„Projekat je zahtevao preuzimanje standardnih tehnologija i izgradnju autonomije potrebne da ih koristi jedan čovek koji se zove komandant roja“, rekao je Adams, pomoćnik direktora za raspoređene sisteme i politiku u Institutu za kolaborativnu robotiku i inteligentne sisteme OSU.

„Taj posao je takođe zahtevao razvoj ne samo potrebnih sistema i softvera, već i korisničkog interfejsa za tog komandanta roja kako bi se omogućilo jednom čoveku da primeni ove zemaljske i vazdušne sisteme.

Saradnici sa Smart Information Flow Technologies razvili su interfejs virtuelne stvarnosti nazvan I3 koji omogućava komandantu da kontroliše roj pomoću uputstava visokog nivoa.

„Komandanti nisu fizički vozili svako pojedinačno vozilo, jer ako raspoređujete toliko vozila, oni ne mogu — to ne može ni jedan čovek“, rekao je Adams. „Ideja je da komandant roja može da odabere igru koja će se izvesti i da može da napravi manja prilagođavanja u njoj, kao što bi kvoterbek u NFL-u.

„Objektivni podaci od obučenih komandanata rojeva pokazali su da jedan čovek može da primeni ove sisteme u izgrađenim okruženjima, što ima veoma široke implikacije izvan ovog projekta.“