Naučnici prikazuju raznolikost, funkciju i aktivnost globalnih supraglacijalnih DNK virusa

Naučnici prikazuju raznolikost, funkciju i aktivnost globalnih supraglacijalnih DNK virusa

Supragcijalna sredina se uglavnom sastoji od četiri glavna tipa staništa za mikrobe i viruse, uključujući sneg, led, otopljenu vodu i kriokonite (zrnasti sediment na površinama glečera). Novi rad objavljen u Science Bulletin otkriva da je bilo više od 10.000 virusnih vrsta u globalnim supraglacijalnim sredinama. Ovo je 15-struko proširenje DNK virusnog genomskog inventara ikada poznatog.

Ovi virusi uglavnom pripadaju bakteriofagima, virusima koji inficiraju bakterije. Istraživači su takođe otkrili da virusne zajednice pokazuju jasan regionalni obrazac i obrazac distribucije staništa, sa uzorcima polarnih glečera odvojenim od planinskih glečera Tibetanske visoravni i uzorcima kriokonita odvojenim od snega i leda.

Pored toga, ovaj rad je otkrio snažnu interakciju virusa i domaćina u supraglacijalnim sredinama. Tim je otkrio da supraglacijalni virusi mogu biti povezani sa ~83% dobijenih prokariotskih fila/klasa i da poseduju genetski potencijal da promovišu metabolizam i povećaju adaptaciju na hladnoću, mobilnost ćelija i upotrebu fenolnog ugljenika domaćina u neprijateljskim uslovima životne sredine koristeći različite pomoćne metaboličke gene .

Merenja na licu mesta koja su sproveli Iongkin Liu i njegove kolege pokazala su da bi stopa proizvodnje virusa mogla da dostigne 2×10 8 VLPs g -1 h -1, što je slično globalnom okeanu i slatkovodnim jezerima.

Konačno, detaljna analiza virusnog genomskog sadržaja otkrila je da supraglacijalni DNK virusi kao šatlovi za gene otpornosti na antibiotike (ARG) i faktore virulencije (VF). Istraživači su otkrili 122 (1,1% ukupnih virusnih vrsta) i 924 jedinstvene virusne vrste (8,6% ukupnih vrsta virusa) koje nose 31 jedinstveni tip ARG i 1405 gena koji kodiraju VF. Dakle, supraglacijalni DNK virusi mogu poslužiti kao mobilni genetski elementi za ARG i VF u ekosistemima glečera.

U zaključku, ova studija pruža sistematski pogled na raznolikost i funkciju planinskih i polarnih supraglacijalnih DNK virusa. Naglasio je značaj virusa u supraglacijalnom biogeohemijskom ciklusu i njihov potencijalni uticaj na održivost ekosistema nizvodno. Ova studija proširuje naše znanje o raznolikosti, funkciji i prilagodljivosti supraglacijalnih virusa i pruža osnovu za buduća istraživanja o svetskim glečerima.