19 miliona godina stara vilična kost preokreće naše razumevanje kako su evoluirali najveći kitovi

19 miliona godina stara vilična kost preokreće naše razumevanje kako su evoluirali najveći kitovi

Kako su kitovi postali ogromni, dugo je fasciniralo istraživače, ali praznina u njihovim fosilnim zapisima ostavila je dragoceno malo dokaza da bi se utvrdio konačan odgovor.

Sada je fosil bezubog kita star oko 19 miliona godina – neverovatnih 16 miliona godina ranije nego što smo shvatili da te životinje uopšte postoje.

Ostaci, označeni kao NMV P218462, pripadali su toplokrvnom stvorenju do 9 metara u dužinu – otprilike iste veličine kao i moderni kitovi minki. Raspon starosti fosila je negde između 21,12 i 16,9 miliona godina.

Baleti kitovi bez zuba (misticete) su grupa sisara koji su na kraju proizveli najveću životinju koja je ikada poznata da krasi naš svet: plave kitove, koji dosežu do 29,9 metara (98 stopa).

Prethodna istraživanja sugerišu da misteriozni nedostatak malih kitova u fosilnim zapisima od pre oko 4 miliona godina može da sadrži trag o trenutnoj veličini mnogih većih vrsta.

Nestanak manje glomaznih zveri pripisuje se ledenom dobu koje je možda primoralo kitove da migriraju. Vremenom su veći kitovi bili uspešniji u preživljavanju takvih putovanja, favorizujući povećanje veličine.

Međutim, sve se to zasnivalo samo na fosilima severne hemisfere. Nova analiza Džejmsa Rula, paleontologa iz Muzeja Viktorija u Australiji, i njegovih kolega čini vremensku liniju teorije problematičnom.

Fosil je iskopan sa obale reke Marej u Južnoj Australiji 1921. Zajedno sa drugim južnim primercima iz Perua, NMV P218462 sugeriše da su kitovi sa južne hemisfere uzimali drugačiji dnevnik u gigantizam.

„Umesto da se naglo povećavaju u veličini tokom plio-pleistocena, južne vrste su rano postigle relativno velike veličine, možda kao rezultat veće regionalne produktivnosti“, objašnjavaju Rule i tim u svom radu.

Njihova analiza veličine tela usamljenih kitova kroz vreme pokazuje da su kitovi na južnoj hemisferi bili dosledno veći od onih na severnoj hemisferi.

Savremeni kitovi usati se oslanjaju na visoku sezonsku produktivnost Antarktičke cirkumpolarne struje (ACC).

„Zbog toga možda nije slučajnost da su i zubasti i bezubi kitovi kitovi prvi put evoluirali veće veličine na jugu, pri čemu su se najranije vrste velikog tela poklopile sa uspostavljanjem proto-ACC, antarktičkom glacijacijom i sezonski produktivnim polarnim ekosistemima oko 36–33. pre milion godina“, pišu istraživači.

Glavni deo ishrane modernih kitova, kril se takođe pojavio pre početka neogenog perioda pre oko 23,03 miliona godina, što im je možda omogućilo da se dodatno povećaju. Cunamiji iz izmeta kitova su zatim oplođivali više planktona koji je hranio više krila da bi nahranio više kitova, konstruišući samoodrživu pumpu za ugljenik od kitova.

„Misticete su možda katalizovale 10–20 procenata neto primarne produktivnosti Južnog okeana pre lova na kitove“, primećuju Rule i njegove kolege.

„Srednje velike misticete su možda pomogle u projektovanju okeanskih ekosistema, iako na relativno ograničen način, od početka neogena.