Multipla skleroza: Nova studija ističe pet upozoravajućih znakova bolesti

Multipla skleroza: Nova studija ističe pet upozoravajućih znakova bolesti

Šta ako su biološki mehanizmi koji uzrokuju multiplu sklerozu pokrenuti godinama pre kliničke dijagnoze? Ovo je ono što tim sa Pariskog instituta za mozak predlaže u novoj studiji objavljenoj u Neurologiji.

Istraživači pokazuju da je, na nivou populacije, učestalost poremećaja kao što su depresija, konstipacija i infekcije urinarnog trakta povezana sa dijagnozom multiple skleroze pet godina kasnije. Ovi rezultati ocrtavaju prodromalnu fazu bolesti, ali u ovoj fazi ne dozvoljavaju razvoj tehnike ranog otkrivanja.

Multipla skleroza (MS) je neurološka bolest u kojoj imuni sistem napada mijelin, zaštitni omotač nervnih vlakana, koji igra ključnu ulogu u širenju nervnih impulsa između mozga i perifernih organa. U Francuskoj, 120.000 ljudi je pogođeno MS, čije se upravljanje značajno poboljšalo u poslednjih deset godina. Nažalost, još uvek nema leka o kome bi se moglo govoriti—i uopšte nema terapijskog rešenja za 15% pacijenata sa progresivnom formom.

„Jedna od najvećih poteškoća sa multiplom sklerozom je to što ne uočavamo striktnu korespondenciju između težine lezija na nervnim vlaknima i simptoma pacijenata. Ovo značajno ograničava našu sposobnost da predvidimo tok bolesti“, Prof. Celine Louapre, neurolog u bolnici Pitie-Salpetriere i šef centra za klinička istraživanja Pariskog instituta za mozak, objašnjava.

„Današnji izazov je otkriti bolest što je ranije moguće, mnogo pre nego što lezije budu vidljive na MRI, u nadi da će se odložiti početak invaliditeta.

Nekoliko studija je već sugerisalo da su kod nekih pacijenata suptilni simptomi bili prisutni i do deset godina pre dijagnoze. Ostalo je da se kvantifikuje ovaj fenomen na populacijskoj skali kako bi se rigorozno definisala „prodromalna faza“ multiple skleroze, tj. period tokom kojeg se bolest diskretno javlja. Pored toga, bolje razumevanje ranih simptoma MS može pomoći istraživačima da odrede tačan trenutak kada počinje zapaljen proces koji izaziva lezije u centralnom nervnom sistemu.

U tu svrhu, Pr. Celine Louapre, u pratnji Octave Guinebretiere i Thomas Nedelac, uporedila je zdravstvene podatke 20.174 pacijenata sa multiplom sklerozom, 54.790 pacijenata bez multiple skleroze i 37.814 pacijenata obolelih od dve autoimune bolesti koje, poput MS, uglavnom pogađaju7 žene i mlade odrasle osobe,40 pacijenata sa Kronovom bolešću i 7.337 sa lupusom.

Koristeći anonimizovane medicinske zapise iz Britanske mreže za poboljšanje zdravlja (THIN), tim je analizirao putanju zdravlja ovih pacijenata, fokusirajući se na učestalost 113 uobičajenih simptoma i bolesti tokom pet godina pre i pet godina nakon dijagnoze. Sličan referentni period je korišćen za kontrolne pacijente bez autoimune bolesti.

Istraživači su primetili da je pet simptoma značajno povezano sa kasnijom dijagnozom multiple skleroze: depresija, seksualni poremećaji, zatvor, cistitis i druge infekcije urinarnog trakta.

„Ova povezanost je bila dovoljno čvrsta na statističkom nivou da bismo mogli da kažemo da su ovo rani klinički znaci upozorenja, verovatno povezani sa oštećenjem nervnog sistema, kod pacijenata kojima će kasnije biti dijagnostikovana multipla skleroza“, objašnjava prof. Selin Luapre. „Prekomerna zastupljenost ovih simptoma je opstala i čak se povećala tokom pet godina nakon dijagnoze.“

Međutim, ovih pet simptoma pojavilo se iu prodromalnoj fazi lupusa i Kronove bolesti, što znači da nisu specifični za MS. Što je najvažnije, oni su rasprostranjeni i kod zdravih ljudi.

„Ovi znaci sami po sebi neće biti dovoljni za ranu dijagnozu, ali će nam sigurno pomoći da bolje razumemo mehanizme multiple skleroze – koja ima mnogo uzroka – i rekonstruišemo njenu prirodnu istoriju“, dodaje ona. „Konačno, ovi novi podaci podržavaju ideju da bolest počinje mnogo pre pojave klasičnih neuroloških simptoma.

Samo malom delu ljudi koji imaju depresiju, seksualne probleme, zatvor i infekcije urinarnog trakta biće dijagnostikovana autoimuna bolest nekoliko godina kasnije. Ali u populacijama sa specifičnim rizikom — u određenim porodičnim oblicima multiple skleroze, na primer — ovi znaci će pomoći u ranom upozorenju i možda dovesti do terapijske intervencije.