MikroRNA ima tragove zašto su neki sisari skloni raku

MikroRNA ima tragove zašto su neki sisari skloni raku

Istraživači sa Fakulteta za veterinarsku medicinu (CVM) identifikovali su važan put koji otkriva zašto neki sisari, poput ljudi, pasa i mačaka, redovno razvijaju rak dojke, dok drugi, poput konja, svinja i krava, retko to čine.

Koristili su neobičan pristup da otkriju deo te slagalice – zašto ćelije kod nekih vrsta postaju kancerogene – što su opisali u radu objavljenom u Communications Biology u oktobru.

Otkriće zavisi od prethodnog nalaza koji daje tragove o molekularnim mehanizmima u igri. Matične ćelije dojke nekih vrsta sa niskom incidencom raka dojke koriste proces koji se zove apoptoza za uništavanje ćelija sa oštećenom DNK. Nasuprot tome, mnoge vrste sa visokom incidencom raka dojke popravljaju svoje ćelije oštećene DNK, ostavljajući ih podložnim potencijalnim kancerogenim mutacijama.

U studiji, istraživači su se fokusirali na ulogu mikroRNA-214-3p, mikroRNA za koju se zna da igra ulogu u regulisanju apoptoze ili uništavanja ćelija. Oni su uporedili kako mikroRNA-214-3p funkcioniše u matičnim ćelijama konja, koji retko razvijaju rak dojke, i pasa, koji to redovno rade. Otkrili su da se mikroRNA-214-3p eksprimuje na niskim nivoima u ćelijama konja, ali na višim nivoima u ćelijama pasa i da ova niska ekspresija mikroRNA-214-3p promoviše apoptozu koja uništava ćelije konja sa oštećenom DNK.

„Naše istraživanje je novo jer smo radili sa zdravim ćelijama, a ne ćelijama raka, pokušavajući da shvatimo kako mikroRNA može sprečiti ćelije da postanu kancerogene“, rekla je Rebeka Harman, vodeći autor studije i specijalista za podršku istraživanju na Institutu za zdravlje životinja Bejker. . „Još ima mnogo detalja koje treba razraditi. Ovo je mali deo slagalice, ali je važan deo.“

Harman radi u laboratoriji dr Gerlinde Van de Val, profesora Alfreda H. Kasparija i privremenog direktora Bejker instituta za zdravlje životinja. Blisko su sarađivali sa Praveen Sethupathi, profesorom fiziološke genomike i predsedavajućim Odeljenja za biomedicinske nauke u CVM, koji proučava ulogu mikroRNA u bolestima životinja i ljudi, uključujući rak.

„MikroRNK su generalno nedovoljno proučavane kod veterinarskih karcinoma“, rekao je Sethupati. „Ovaj rad predstavlja i gradi naglasak na komparativnoj biologiji raka u Cornell-u.“

Nakon svojih početnih nalaza, istraživački tim je sproveo drugi eksperiment da veštački poveća ekspresiju miRNA-214-3p u ćelijama konja. Ovo je dovelo do inhibicije apoptoze: kada se ekspresija miRNA-214-3p povećala, manja je verovatnoća da će ćelije konja oštećene DNK biti uništene.

Sprovođenje sličnih eksperimentalnih pristupa u više vrsta je još jedan vredan aspekt ovog istraživanja, rekao je Van de Val.

„Najuzbudljiviji deo ove vrste istraživanja je upoređivanje vrsta koje dobijaju bolest sa onima koje ne obole“, rekla je ona. „Sa ovim uporednim pristupom, možete pronaći nove informacije koje bi vam nedostajale ako pogledate samo jednu vrstu. I veća je verovatnoća da ćemo moći da primenimo naša otkrića na ljudske bolesti.“