Studija objašnjava zašto mnogi lekovi protiv raka ne uspevaju tokom kliničkih ispitivanja

Studija objašnjava zašto mnogi lekovi protiv raka ne uspevaju tokom kliničkih ispitivanja

Lekovi protiv raka se često ne ponašaju kako se očekuje u kliničkim ispitivanjima. Studija objavljena 11. oktobra u časopisu Celularna hemijska biologija istražuje zašto lekovi koji su u razvoju verovatno neće delovati zbog nedovoljne genetske analize.

Lekovi protiv raka, koji su dizajnirani da ciljaju samo jedan mutirani protein i ne utiču na normalno tkivo, ne uspevaju iz dva razloga. „Oni su previše toksični da bi ih pacijenti mogli bezbedno uzimati, ili pacijenti mogu bezbedno da ih uzimaju, ali oni zapravo ne smanjuju tumor pacijenta“, rekao je viši autor studije Džejson Šelcer, dr, docent hirurgije i genetike, i član Jejl centra za rak. Otkrivanje mehanizama koji stoje iza pogrešno opisanog leka moglo bi da rasvetli njegov loš učinak u kliničkim ispitivanjima.

Većina lekova protiv raka ne dobija odobrenje američke Uprave za hranu i lekove. Da bi razumeli zašto, Debanjan Bhattacharjee, Ph.D., i Javeria Bakar iz laboratorije Sheltzer proučavali su lek inhibitor p38a koji se zove ralimetinib.

„Kada smo testirali ovaj lek u našoj laboratoriji, otkrili smo da je usmeren na drugačiji put“, rekao je Šelcer. Nijedan od pacijenata nije reagovao pošto je ćelijska osetljivost na ralimetinib pokazala najjaču korelaciju sa inhibitorima EGFR. „Ako pogledate tipove raka kod kojih je ovaj lek testiran u odnosu na tipove raka za koje se zna da ih pokreće EGFR, jednostavno nema preklapanja“, rekao je Sheltzer.

„Često, istraživači će razviti lek i vide da lek ubija ćelije raka. I to će biti dovoljno da motiviše ispitivanje. Ali nema genetskog razumevanja kako ubija ćelije raka ili zašto ubija ćelije raka. I bez toga genetskog razumevanja, zapravo ne znate kojim pacijentima od raka da ga date, jer ne znate koje biomarkere ili genetske promene da tražite u tumoru pacijenta da biste im dali taj lek“, rekao je Šelcer.

Naučnicima je potreban multimodalni pristup da bi ciljali na osnovne mehanizme bolesti. „Da smo ranije imali ovo genetsko razumevanje leka, možda bi ga dali drugačijem skupu pacijenata koji bi verovatnije reagovali“, rekao je Šelcer. Naučnici mogu da prikupe dokaze koristeći kombinaciju alata uključujući CRISPR, farmakogenomsko profilisanje i strukturnu procenu.

Iako su potrebna dalja testiranja, pristup zasnovan na genetici ima široku primenu u borbi protiv raka. Genetska analiza u multidisciplinarnom okruženju je fundamentalna za poboljšanje stope uspeha novih terapija.