Prevideli smo veliki deo klimatskih promena i to šalje znakove upozorenja

Prevideli smo veliki deo klimatskih promena i to šalje znakove upozorenja

Zemlja se zagreva, a ne samo njena atmosfera i okeani. Samo tlo takođe postaje toplije, što dovodi do ekstremnije toplote zemljišta širom planete – zajedno sa nejasnim, ali zlokobnim posledicama za stanovnike površine poput nas.

Prema novoj studiji, potcenjivali smo ovaj problem, fokusirajući se na porast temperature vazduha i vode, a ne shvatajući pretnju toplotnih talasa ispod naših nogu.

Istraživači kažu da su temperature tla privukle relativno malo pažnje u studijama klimatskih promena izazvanih ljudskim faktorom. Delimično zato što složenost merenja otežava pronalaženje dovoljno pouzdanih podataka o temperaturama zemljišta u poređenju sa temperaturama vazduha blizu površine.

U novoj studiji, međutim, tim istraživača iz cele Nemačke prikupio je podatke o temperaturi tla iz širokog spektra izvora, uključujući stanice za meteorološko praćenje, satelite za daljinsko detekciju, skup podataka za ponovnu analizu ERA5-Land i simulacije iz Zemljinog sistema. modeli.

Tim se oslanjao na TKS7d indeks, koji treba da uhvati intenzitet ekstremnih vrućina usrednjavanjem dnevnih maksimalnih temperatura tokom najtoplije nedelje u godini.

Oni su izračunali ovaj indeks za gornjih 10 centimetara (3,9 inča) tla i za vazduh do 2 metra (6,5 stopa) iznad površine, na 118 meteoroloških stanica širom Evrope, koristeći podatke o temperaturi između 1996. i 2021. kako bi dobili 160 parova merenja vazduha i tla.

Na dve trećine ovih lokacija, istraživači su otkrili jači trend ekstrema toplote unutar tla nego u vazduhu iznad njega, izveštavaju oni.

„To znači da se ekstremi toplote razvijaju mnogo brže u tlu nego u vazduhu“, kaže koautor studije Almudena Garsija-Garsija, istraživač daljinskog senzora u Helmholc centru za istraživanje životne sredine (UFZ).

Studija je otkrila regionalne varijacije u ovom fenomenu širom Evrope, pri čemu su ekstremi toplote sve brže postajali intenzivniji u centralnoj Evropi, odnosno u Nemačkoj, Italiji i južnoj Francuskoj.

U ovim oblastima, intenzitet ekstremnih toplota raste za 0,7 stepeni Celzijusa po deceniji brže u zemljištu nego u vazduhu blizu površine, pokazalo je istraživanje.

Istraživači su istraživali učestalost ekstrema toplote tla, kao i njihov intenzitet, koristeći drugačiji indeks – TKS90p – koji čini faktore u procentima dana u mesecu kada dnevna maksimalna temperatura premašuje dati statistički prag.

Otkrili su da se broj dana sa ekstremnim toplotama povećava dvostruko brže u zemljištu nego u vazduhu.

„Na primer, ako su trenutno visoke temperature u zemljištu i vazduhu 10 odsto dana u mesecu, deceniju kasnije biće visoke temperature u vazduhu 15 odsto dana i visoke temperature u zemljištu na 20 odsto“, kaže Garsija-Garsija.

Ovo se uglavnom svodi na vlagu u tlu, objašnjavaju istraživači, s obzirom na njenu ključnu ulogu u uticaju na razmenu toplote između tla i vazduha.

A vlaga u zemljištu zauzvrat u velikoj meri zavisi od zemljišnog pokrivača, što nagoveštava kako bi ljudske prakse korišćenja zemljišta mogle da pogoršaju stvari.

U šumi, na primer, pokrivač drveća pomaže u smanjenju gubitka vlage iz tla usled isparavanja, dok korenje drveća može da crpi vodu iz dubljeg tla. Međutim, u otvorenim staništima kao što su travnjaci ili poljoprivredna polja, biljke mogu imati pristup zemljinoj vlazi samo blizu površine.

Sposobnost ekstremne toplote zemljišta da nadmaši ekstreme toplote u vazduhu mogla bi imati velike implikacije, i to ne samo za mikroorganizme koji žive u zemljištu ili širim mrežama ishrane u zavisnosti od njih.

Ako je tlo toplije od vazduha iznad površine, napominju istraživači, ono može osloboditi dodatnu toplotu u nižim slojevima atmosfere – da ne spominjemo dodatni ugljenik – čime se pogoršava zagrevanje atmosfere.

„Temperatura zemljišta deluje kao faktor u povratnoj sprezi između vlage u tlu i temperature, i na taj način može intenzivirati toplotne periode u određenim regionima“, kaže koautor Jian Peng, šef Odeljenja za daljinsko ispitivanje UFZ.

„S obzirom na ove rezultate, studije o uticaju ekstremnih toplota, koje uglavnom uzimaju u obzir temperature vazduha, ali su potcenile faktor ekstrema toplote u tlu, morale bi da se ponovo procene“, kaže on.