Transplantacija sopstvenih plućnih ćelija pacijenata pruža nadu u „lečenje“ za HOBP

Transplantacija sopstvenih plućnih ćelija pacijenata pruža nadu u „lečenje“ za HOBP

Po prvi put, istraživači su pokazali da je moguće popraviti oštećeno plućno tkivo kod pacijenata sa hroničnom opstruktivnom plućnom bolešću (HOBP) koristeći sopstvene ćelije pluća.

Međunarodni kongres Evropskog respiratornog društva u Milanu, Italija, čuo je da je 17 pacijenata koji su učestvovali u kliničkom ispitivanju faze I mogli bolje da dišu, hodaju dalje i imali su bolji kvalitet života nakon eksperimentalnog lečenja.

HOBP ubije oko tri miliona ljudi širom sveta svake godine. To je teška respiratorna bolest koja uključuje progresivno oštećenje plućnog tkiva. Zahvaćeno tkivo se ne može popraviti trenutnim tretmanima, već se samo ublažiti lekovima koji proširuju disajne puteve kako bi se poboljšao protok vazduha, poznatim kao bronhodilatatori.

Da bi pronašli nove tretmane za HOBP, istraživači su istraživali matične ćelije, koje su sposobne da se diferenciraju u bilo koju ćeliju u telu, i progenitorske ćelije, koje su potomci matičnih ćelija i mogu da se diferenciraju samo u ćelije koje pripadaju istom tkivu ili organ i telo ih normalno koristi za popravku i zamenu oštećenog tkiva. Međutim, do danas su rezultati bili kontradiktorni, posebno za matične ćelije.

Profesor Vei Zuo, sa Medicinskog fakulteta Univerziteta Tongji u Šangaju, Kina, i glavni naučnik u Regend Therapeutics Ltd u Kini, i njegove kolege istražuju da li tip ćelije pod nazivom P63+ ćelije progenitor pluća može biti u stanju da regeneriše plućno tkivo oštećen HOBP.

„Regenerativna medicina zasnovana na matičnim ćelijama i progenitornim ćelijama može biti najveća, ako ne i jedina nada za izlečenje HOBP“, rekao je on na kongresu.

„P63+ progenitorske ćelije su poznate po svojoj sposobnosti da regenerišu tkiva disajnih puteva, a ranije smo mi i drugi naučnici pokazali u eksperimentima na životinjama da mogu da poprave oštećeno epitelno tkivo u alveolama – sitne vazdušne kese u plućima koje igraju ulogu ključnu ulogu u razmeni gasova između vazduha koji se udiše i dovoda krvi u pluća.“

U ovom kliničkom ispitivanju prve faze I, istraživači su imali za cilj da istraže efikasnost i bezbednost uzimanja P63+ progenitornih ćelija iz pluća 20 pacijenata sa HOBP, koristeći ih da uzgajaju milione više u laboratoriji, pre nego što ih ponovo transplantiraju u pluća pacijenata. .

„U našem ispitivanju, 35% pacijenata je imalo tešku HOBP, a 53% izuzetno tešku HOBP. Obično će mnogi pacijenti sa tako teškom HOBP umrijeti prilično brzo ako njihova bolest napreduje. Koristili smo mali kateter koji sadrži četkicu za prikupljanje Progenitorne ćelije iz sopstvenih disajnih puteva pacijenata. Klonirali smo ćelije da bismo stvorili do hiljadu miliona više, a zatim smo ih transplantirali nazad u pluća pacijenata putem bronhoskopije kako bismo popravili oštećeno plućno tkivo.“

Od 20 pacijenata, 17 je lečeno na ovaj način, a tri nisu i činile su kontrolnu grupu. Oni su procenjeni u roku od 24 nedelje od tretmana da bi se procenilo koliko dobro su tolerisali tretman i njegovu efikasnost.

Svi pacijenti su dobro tolerisali tretman ćelijama. Posle 12 nedelja, srednji (prosečni) difuzioni kapacitet pluća (DLCO), koji testira koliko se dobro vazduh razmenjuje između pluća i krvotoka, povećao se sa 30% pre tretmana na 39,7%, a zatim se dalje povećao na 40,3% na 24 nedelje kod lečenih pacijenata.

Srednja udaljenost pređena u testu udaljenosti od šest minuta hoda (6MVD) povećala se sa 410 metara pre tretmana na 447 metara u 24 nedelje. Srednji rezultat u testu kvaliteta života (Respiratorni upitnik Svetog Đorđa ili SGRK) smanjen je za sedam poena, što ukazuje na poboljšanje. Kod dva pacijenta sa blagim emfizemom, vrstom oštećenja pluća koja je inače trajna i progresivna, lečenjem je popravljeno oštećenje pluća.

Profesor Zuo je rekao: „Otkrili smo da transplantacija P63+ progenitornih ćelija ne samo da je poboljšala funkciju pluća pacijenata sa HOBP, već i ublažila njihove simptome, kao što su nedostatak daha, gubitak sposobnosti za vežbanje i uporni kašalj. To znači da pacijenti mogli živeti boljim životom, i obično sa dužim životnim vekom.

„Ako emfizem napreduje, to povećava rizik od smrti. U ovom ispitivanju smo otkrili da transplantacija P63+ progenitornih ćelija može da popravi blagi emfizem, zbog čega oštećenje pluća nestane. Međutim, još uvek ne možemo da popravimo teški emfizem.“

Istraživači planiraju ispitivanje faze II lečenja, koje će proceniti njegovu efikasnost kod veće grupe pacijenata. Ispitivanje je odobrila kineska Nacionalna administracija za medicinske proizvode (NMPA), kineski ekvivalent američke Uprave za hranu i lekove (FDA). To znači da tretman generalno još uvek nije dostupan pacijentima sa HOBP i njihovim lekarima.

„Međutim, sa više lekara i pacijenata koji učestvuju u našem kliničkom ispitivanju, mogli bismo brže da razvijemo tretman kako bi ranije koristio pacijentima“, rekao je prof. Zuo.

„Slična terapijska strategija se takođe testira kod pacijenata sa smrtonosnim fibroznim bolestima pluća, uključujući idiopatsku plućnu fibrozu. Testiraćemo efikasnost lečenja kod većih grupa ljudi sa više plućnih bolesti. Nadamo se da ćemo razviti tretman za kliničku upotrebu u okviru oko dve do tri godine“.

Profesor Omar Usmani, sa Imperijal koledža u Londonu (UK), je šef grupe Evropskog respiratornog društva za bolesti disajnih puteva, astmu, HOBP i hronični kašalj.

On je prokomentarisao: „Rezultati iz ove faze I kliničkog ispitivanja su ohrabrujući. HOBP je očajnički potreban za novi i efikasniji tretman, tako da ako se ovi rezultati mogu potvrditi u narednim kliničkim ispitivanjima, to će biti veoma uzbudljivo. Takođe je veoma ohrabrujuće da dva pacijenta sa emfizemom su tako dobro reagovala.“

„Ograničenje ove studije je to što je uzimanje progenitornih ćelija kada su transplantirane nazad u pacijente nekontrolisano. Tako da ne znamo da li su pluća nekih pacijenata bolje reagovala na transplantaciju od drugih. Nadamo se da će ova informacija postati vidljivo u budućim studijama.“