Gradonačelnik Enkoridža želi da beskućnicima kupi kartu u jednom pravcu za mesta sa toplom klimom pre zime na Aljasci

Gradonačelnik Enkoridža želi da beskućnicima kupi kartu u jednom pravcu za mesta sa toplom klimom pre zime na Aljasci

Nefinansirani predlog gradonačelnika Enkoridža da se plaćaju avionske karte do toplije klime za beskućnike koji bi inače bili primorani da zimuju napolju na velikoj hladnoći izazvao je pometnju u najvećem gradu Aljaske, piše AP.

Prošle godine, osam ljudi – rekord za grad – umrlo je od izloženosti hladnoći u Enkoridžu, a zatvaranje velike arene ranije ove godine koja je služila kao improvizovano gradsko sklonište sigurno će pogoršati krizu na mestu gde zimske temperature redovno padaju ispod nule .

„Kada nam ljudi priđu i žele da odu na neko toplo mesto ili žele da odu u neki grad gde imaju porodicu ili prijatelje koji mogu da se brinu o njima, ako odluče da odu tamo, mi ćemo to podržati“, gradonačelnik Dejv Bronson rekao je na konferenciji za novinare u utorak.

Ako program napreduje, ljudi mogu izabrati da se presele u Lover 48 ili negde drugde na Aljasci gde bi moglo biti toplije ili gde imaju rođake.

Sa pandemijom, zvaničnici su konfigurisali Sullivan Arenu sa oko 6.000 sedišta kao objekat za masovnu negu. Zimi je služio više od 500 beskućnika sve dok gradske vlasti nisu odlučile da ga vrate prvobitnoj nameni gde se održavaju koncerti i hokejaške utakmice.

Iako su otvorena neka manja skloništa, u gradu ne postoji velika ustanova za negu i usluge za beskućnike su ograničene. Još devet manjih skloništa obezbeđuje 614 kreveta za beskućnike. Bronsonovo iznenadno proglašenje dolazi u vreme političke tenzije zbog krize beskućništva između republikanskog gradonačelnika i liberalno nastrojene skupštine Enkoridža.

Bronson je 2021. predložio izgradnju skloništa i centra za navigaciju na istočnoj strani grada, ali Skupština Ankoridža smanjila je kapacitet na samo 150 kreveta. Izgradnja je zatim stavljena na čekanje kada je Bronsonova administracija dodelila ugovor bez odobrenja Skupštine, koja bi trebalo da odluči sledećeg meseca da li će se nastaviti.

Nedostatak prostora za sklonište ove zime mogao bi da ostavi na hladnoći oko 750 nesmještenih stanovnika.

„Imam moralni imperativ ovde, a to je da spasem živote“, rekao je Bronson. „A ako to znači da im dam nekoliko stotina dolara za avionsku kartu da odu tamo gde žele, ja ću to učiniti.

Predsedavajući skupštine Enkoridža Kristofer Konstan u utorak nije odmah vratio e-poruku od Asošijejted presa. Međutim, rekao je za Enkoridž dejli njuz da nije bilo formalnih razgovora sa administracijom Bronsona o finansiranju programa preseljenja.

„Dobar deo naših pojedinaca koji doživljavaju beskućništvo su prvi ljudi na Aljasci. Ovo je njihovo mesto. Ne postoji drugo mesto“, rekao je on.

Bronson je rekao da izvor finansiranja nije identifikovan i da je Aleksisa Džonsona, gradskog direktora za beskućnike, postavio za izradu plana za program. Nije odmah vratila imejl tražeći komentar. Bronson je rekao da neće biti teško upravljati programom.

„Neko kaže: „Želim da idem u Los Anđeles ili San Dijego ili Sijetl ili Kanzas“, to nije naš posao“, rekao je on o njihovoj nameravanoj destinaciji. „Moj posao je da se pobrinem da ne umru na ulicama Enkoridža.

Karta u jednom pravcu do Los Anđelesa koštala je 289 dolara u utorak, za koju je Bronson rekao da je mnogo jeftinije od 100 dolara koliko košta da se neko smesti svaki dan.

Na pitanje da li je on jednostavno gurao probleme Enkoridža na nekog drugog, Bronson je rekao da najveći grad na Aljasci ima 40 odsto stanovništva države, ali 65 odsto beskućnika.

„Poreski obveznici prema kojima sam ja odgovoran ne mogu da plate ceo račun“, rekao je on. „Potrebno nam je rešenje za državni problem na nivou cele države.

Zakonodavno telo Aljaske nije finansiralo zahtev od 25 miliona dolara od Enkoridža za kupovinu i upravljanje skloništem.

Brojni gradovi širom SAD, uključujući San Francisko, Sijetl i Portland, Oregon, takođe su ponudili autobuske ili avionske karte beskućnicima.