Unapređenje urbanističkog planiranja virtuelnom realnošću

Unapređenje urbanističkog planiranja virtuelnom realnošću

Kako treba da izgleda grad u kome živimo? Kako strukturne promene utiču na ljude koji se kreću oko njega? Kartografi na Univerzitetu Rur u Bohumu koriste alate virtuelne realnosti da istraže ova pitanja pre nego što se veliki novac potroši na izgradnju mera. Koristeći Uniti3 game engine, oni rekreiraju scenarije u 3D gde ljudi mogu da dožive potencijalne promene kroz uranjanje, i uspeli su da dokažu da je fizička reakcija na ovo iskustvo merljiva.

Julian Keil i Marco Veißmann iz tima profesora Franka Dickmanna objavili su svoje nalaze u KN—Journal of Cartographi and Geographic Information 1. maja 2023. i u Primenjenim naukama 13. maja 2023.

Građevinske mere koje transformišu urbane sredine menjaju životnu sredinu kako ljudi koji tamo žive stalno, tako i onih koji ih posećuju privremeno. Nije uvek moguće unapred predvideti efekte. U takvim slučajevima, pomaže da se ponovo stvori okruženje u 3D modelu koje ljudi mogu da iskuse kroz uranjanje. U tu svrhu, kartografi koji rade sa Markom Vajsmanom koriste softver koji je prvobitno dizajniran za programiranje okruženja kompjuterskih igara.

„Razvili smo neku vrstu laboratorijske opreme u kojoj možete virtuelno simulirati okruženje, zajedno sa saobraćajem“, objašnjava Vajsman. Istraživači ga mogu koristiti da direktno vizualizuju efekte planiranih strukturnih promena: Kako teče saobraćaj? Smetaju li se automobili i pešaci jedni drugima ili ne?

Štaviše, prostor koji nas okružuje utiče na naše blagostanje. Ponekad to primetimo, ali ne uvek. „Ljudi koji su dugo živeli u bučnoj ulici, na primer, mogli bi da pomisle da više ni ne čuju buku“, kaže Džulijan Keil. „Ali znamo da, objektivno gledano, stanovnici u takvim ulicama doživljavaju znatno veći nivo stresa od ostalih.

Da bi se utvrdili takvi implicitni efekti urbanističkih mera pre nego što se u njih uloži mnogo novca, kartografski tim je razvio metod za njihovo merenje unapred. U tu svrhu, programirali su urbano okruženje u virtuelnoj realnosti i učesnicima testa dali doživeti scenarije. Istovremeno su merili provodljivost kože testera, što daje informacije o njihovom nivou stresa.

Oni su pokazali da je veći obim saobraćaja na ulici jasno uznemirio testere, mereno njihovom provodljivošću kože. Da bi se potvrdili njihovi nalazi, planirana je studija koja će uključiti više fizičkih merenja koja će pružiti informacije o nivoima stresa i različitim emocijama učesnika, uključujući broj otkucaja srca, krvni pritisak i veličinu zenice.

„Do sada su stanovnici i drugi akteri bili uključeni u fazu planiranja građevinskih mera, ali samo u formi anketa, odnosno eksplicitnih izjava“, kaže Keil, čija je pozadina psihologija. „Naš metod omogućava prostornim planerima da procene implicitne efekte mogućih mera i da ih takođe uključe u planiranje.“

Eksperimenti za obe studije sprovedeni su na klimatski prihvatljiv način korišćenjem električne energije iz mobilnog solarnog sistema na krovu zgrade instituta.