NASA pokazuje kako izgleda 30 godina rasta mora u „jezivoj novoj animaciji“

NASA pokazuje kako izgleda 30 godina rasta mora u „jezivoj novoj animaciji“

NASA je objavila jezivu animaciju koja pokazuje koliko je nivo mora porastao za tri kratke decenije koje su pratili njeni sateliti.

Vizuelizacija podataka, objavljena prošle nedelje, delo je Endrua J. Kristensena, vizuelizatora podataka za NASA Scientific Visualization Studio. Animiranjem uočenih promena u globalnom nivou mora koje su uhvatili sateliti koji su šibali iznad glave između 1993. i 2022. godine, slike transformišu složenu mešavinu brojeva u nešto mnogo više u vezi.

Za tih 30 godina nivo mora je porastao za preko 9 centimetara. To možda ne zvuči mnogo, samo dužina jedne ruke, ali kada se te promene vizualizuju kao voda koja zapljuskuje prozor nalik brodu, to počinje da deluje veoma stvarno.

Tri decenije takođe mogu izgledati kao ceo život, ali to je samo dve trećine koliko je EkkonMobil, jedna od vodećih svetskih naftnih i gasnih kompanija, znala da sagorevanje njenih proizvoda od fosilnih goriva kuva planetu.

Uticaj svih tih emisija koje zadržavaju toplotu sada oštro osećaju priobalne zajednice širom sveta – ne da im treba podsećanje na slana mora koja im se preklapaju.

Očekuje se da će još milioni biti pogođeni porastom mora koje će videti da će obale „nestati“ osim ako se emisije drastično ne smanje na nulu.

Za one od nas koji pokušavaju da zamisle ove ozbiljne promene u više ličnim terminima, NASA kaže da je animacija „dizajnirana da se vidi kroz krug, koristeći vizuelnu metaforu gledanja kroz otvor čamca i posmatranja godina rasta nivoa mora transpire.

„Kada se reprodukuje na 4K 85-inčnom ekranu, oznake merenja u videu su tačne u odnosu na stvarni svet.“

Naši okeani se možda zagrevaju, ali animacija – prošlost porasta nivoa mora – vas naježi da razmislite o tome šta će doći.

Od 1993. godine, nivo mora se rutinski meri satelitima koji pinguju mikrotalasne signale sa površine okeana i vreme koliko im je potrebno da se vrate. Na osnovu toga, istraživači mogu izračunati i pratiti visinu morske površine.

„Imamo jasan pogled na nedavni porast nivoa mora – i možemo bolje da predvidimo koliko i koliko će okeani nastaviti da raste“, objašnjava Karen St. Germain, direktor NASA-inog Odeljenja za nauku o Zemlji.

Da bi se napravile projekcije, podaci se unose u globalne klimatske modele koji pokušavaju da pomire različite elemente površinskih uslova naše planete. Za porast nivoa mora, te tri decenije satelitskih posmatranja su spojene sa merenjima obalnih merača plime i oseke koji datiraju više od 100 godina unazad, podacima o masama leda i, naravno, porastom emisije gasova staklene bašte.

Ali sintetizovanje tih podataka i prenošenje šta sve to znači ljudima širom sveta jedan je od problema u srcu klimatske krize – koji će najviše uticati na one koji su najmanje doprineli globalnom zagrevanju.

Iako je atmosfera dugo bila Zemljin udoban pokrivač, planeta sada vrelo pod teretom emisije ugljen-dioksida. A okeani su apsorbovali ogromnih 90 odsto toplote koju smo mi ljudi dodali sistemu.

Nekoliko gornjih metara okeana čuva toplotu koliko i cela Zemljina atmosfera. Kako se morska voda zagreva, ona se širi, podižući nivo mora na viši nivo. More se gura dalje uzbrdo topljenjem ledenih pokrivača i olujnim udarima.

„Upijajući svu ovu toplotu, okean uljuljkava ljude u lažni osećaj sigurnosti da klimatske promene sporo napreduju“, rekao je za Gardijan Grejem Ridfern Metju Ingland, okeanograf i klimatski naučnik sa Univerziteta Novog Južnog Velsa u Sidneju.

Klimatski naučnik sa Univerziteta Prinston Zachari Labe je podelio animaciju na Tviteru. To je produžetak serije pod nazivom ‘Vitalni znaci planete’, riff na fiziološka zvona za uzbunu ljudskog tela, ali za Zemlju.

Ti vitalni znaci uključuju ugljen-dioksid, globalnu temperaturu, nivoe metana, topljenje ledenog pokrivača i obim leda na Arktiku.

To nisu jedini podaci koji trenutno obilaze društvene mreže. Poslednjih nedelja, klimatski naučnici su alarmirali zbog porasta temperature površine mora u severnom Atlantiku koji nas gura na neistraženu teritoriju.

„Severni Atlantik nikada nije bio ovako vreo, sa ogromnim morskim toplotnim talasom koji dominira milionima kvadratnih milja okeana“, tvitovao je Kolin Makarti, student atmosferskih nauka na Kalifornijskom univerzitetu u Dejvisu.

„Ovo se ne može nastaviti jer će sistemi koji postanu nestabilniji i nepredvidiviji više štetiti na haotične načine“, dodala je Farhana Sultana, naučnica za upravljanje vodama i klimatsku pravdu na Univerzitetu u Sirakuzi.

Nadajmo se da ovakve vizualizacije pomažu ljudima gde god da žive da shvate u kakvoj smo nevolji – i da zajedno možemo da ih rešimo.