Biomarker plazme Alchajmerove bolesti doprinosi postoperativnom ponašanju nalik delirijumu kod glodara

Biomarker plazme Alchajmerove bolesti doprinosi postoperativnom ponašanju nalik delirijumu kod glodara

Tauopatija je jedno od obeležja patogeneze Alchajmerove bolesti (AD), a fosforilacija Tau na treoninu 217 (Tau-PT217) i 181 (Tau-PT181) predstavlja nove biomarkere u plazmi koji mogu da otkriju rane stadijume AD.

Pored toga, preoperativni nivoi Tau-PT217 i Tau-PT181 u plazmi služe kao biomarkeri postoperativnog delirijuma kod starijih pacijenata. Štaviše, nivoi Tau-PT217 i Tau-PT181 u plazmi se povećavaju nakon anestezije i operacije kod pacijenata.

Dakle, razumevanje da li akutna postoperativna povišenja u plazmi Tau-PT217 i Tau-PT181 doprinose postoperativnom delirijumu može otkriti patogenezu i olakšati identifikaciju ciljanih intervencija za ovo stanje.

Nova studija, koju su vodili istraživači iz Opšte bolnice u Masačusetsu (MGH), Brigham & Vomen’s Hospital, Beth Israel Deaconess Medical Center, Univerziteta Pensilvanije Health Sistem, NanoMosaic, Inc, Medicinskog centra Univerziteta Columbia i drugih instituta, otkrila je da je akutno povećanje nivoi Tau-PT217 u plazmi doprinose postoperativnom ponašanju nalik delirijumu kod starijih miševa. Ovi nalazi su objavljeni u Alchajmerovoj bolesti i demenciji.

U ranim studijama, ista istraživačka grupa je sarađivala sa NanoMosaic-om (Voburn, MA) na razvoju nove metode nazvane tehnologija nanoigle, koja omogućava merenje koncentracija Tau-PT217 i Tau-PT181 u plazmi pacijenata.

U ovoj studiji, istraživači su prvobitno koristili PET snimanje da bi ilustrovali da anestezija i operacija kod starijih miševa mogu dovesti do povišenih nivoa Tau-PT217 u plućima, krvi i moždanim tkivima ovih miševa. Ovo je dalje potvrđeno upotrebom Nanoneedle i Vestern blot tehnika.

Zanimljivo je da je povećanje Tau-PT271 primećeno ranije u plućima u poređenju sa moždanim tkivima miševa.

Korišćenjem Tau nokaut miševa, istraživači su pokazali da Tau-PT217 u krvi može da prođe krvno-moždanu barijeru i uđe u moždano tkivo ostarelih miševa.

Štaviše, otkriveno je da anestezija/operacija smanjuje B ćelije u krvi narušavanjem mitohondrijalne funkcije B ćelija kod starijih miševa. Spekuliše se da se B ćelije mogu specifično vezati za peptide koji sadrže Tau-PT217.

Ovi podaci sugerišu da smanjenje B ćelija izazvano anestezijom/operacijom može dovesti do oslobađanja Tau-PT217 u krvotok iz njegovog vezivanja za B ćelije.

Pored toga, primena egzogeno sakupljenih B ćelija efikasno je ublažila povećanje nivoa Tau-PT217 u krvi izazvano anestezijom/operacijom kod starijih miševa, kao i postoperativno ponašanje slično delirijumu koje su miševi pokazali.

Konačno, istraživači su pokazali da je VS635, novi lek poznat po poboljšanju funkcije mitohondrija bez izazivanja efekata imunosupresije, bio u stanju da ublaži anesteziju/hirurgiju izazvano oštećenje mitohondrijalne funkcije B ćelija, smanjenje nivoa B ćelija u krvi, povećanje Tau u krvi. -PT217, povećanje neuronske aktivnosti mozga i na kraju pojava postoperativnog ponašanja sličnog delirijumu kod starijih miševa.

„Ovi nalazi sugerišu da akutni porast Tau-PT217 u krvi igra ključnu ulogu u patogenezi postoperativnog ponašanja nalik delirijumu kod glodara“, kaže glavni autor Jing Lu, MD, Ph.D., naučni saradnik u Odeljenju za Anestezija, kritična nega i medicina bola u MGH.

Luova trenutna pripadnost je Sečuanska akademija medicinskih nauka i Narodna bolnica provincije Sečuan u Čengduu, Kina.

„Ovi rezultati pružaju vredan uvid u patogenezu postoperativnog delirijuma; nude potencijalne ciljane intervencije i rasvetljavaju osnovne mehanizme uključene u akutni porast Tau-PT217 u krvi, uključujući njegovo stvaranje i oslobađanje“, kaže Lu.

Podaci takođe utvrđuju potencijalnu uzročno-posledičnu vezu između krvnog Tau-PT217 i funkcije mozga, posebno ponašanja poput delirijuma kod miševa.

„Na kraju, ovi nalazi obećavaju za poboljšanje postoperativnih ishoda kod pacijenata i osiguranje bezbednosti pacijenata.“ kaže stariji autor Zhongcong Ksie, MD, Ph.D., sa opšteg odeljenja za anesteziju, intenzivnu negu i medicinu protiv bolova. Dr Ksie je profesor anestezije i predsedavajući Henri K. Beecher na Univerzitetu Harvard.

„Ovi podaci takođe sugerišu da fosforilacija Taua, za koju se zna da je umešana u patogenezu AD, takođe može doprineti patogenezi postoperativnog delirijuma“, dodaje Ksi.

Utvrđeno je da akutno povećanje koncentracije Tau-PT217 u plazmi doprinosi postoperativnom ponašanju sličnom delirijumu, dok smanjenje nivoa Tau-PT217 u plazmi može dovesti do ublažavanja postoperativnog ponašanja sličnog delirijumu kod starijih miševa.

„Nadamo se da će ovo istraživanje podstaći dalje studije kako bi se potvrdio značaj perifernog fosforiliranog Taua, koji je uključen u patogenezu AD, u razvoju postoperativnog delirijuma“, kaže Guang Iang, dr., sa Medicinskog fakulteta Univerziteta Kolumbija. Centar.

„Ovakve studije su ključne za sticanje dubljeg razumevanja mehanizama koji leže u osnovi interakcije između delirijuma i AD. Jang, vanredni profesor anestezije, takođe je odgovarajući autor studije.