Sateliti pomažu u proceni zemljotresa u Turskoj i Siriji

Sateliti pomažu u proceni zemljotresa u Turskoj i Siriji

Turska i Sirija se otežavaju od jednog od najgorih zemljotresa koji je pogodio region u skoro jednom veku. Desetine hiljada ljudi je poginulo, a mnogo više je povređeno u ovoj tragediji.

Satelitski podaci se koriste da pomognu organizacijama za hitnu pomoć, dok su naučnici počeli da analiziraju kretanje tla – pomažući procenama rizika koje će vlasti koristiti dok planiraju oporavak i rekonstrukciju, kao i dugoročna istraživanja za bolje modeliranje takvih događaja.

Početni zemljotres jačine 7,8 stepeni u jugoistočnoj Turskoj i severnoj Siriji praćen je drugim zemljotresom jačine 7,7 stepeni po Rihterovoj skali, što je izazvalo široko rasprostranjena razaranja u obe zemlje. Broj mrtvih u zemljotresima porastao je na više od 33 000 od danas, a broj mrtvih nastavlja da raste dok se spasioci muče u potrazi za preživelima zarobljenim ispod ruševina.

Početni zemljotres 6. februara, jedan od najsnažnijih seizmičkih potresa koje je region iskusio u prošlom veku, proizašao je iz linije raseda približno 18 km ispod površine. Ova mala dubina značila je da je zemljotres izazvao nasilne potrese koji su zahvatili područja stotinama kilometara od epicentra, oko 23 km istočno od Nurdagija, u provinciji Gaziantep.

Drugi zemljotres usledio je oko devet sati kasnije, pogodivši turski grad Ekinezu, oko 60 km severno, sa stotinama manjih naknadnih potresa koji su se desili narednih dana.

Kao odgovor, turske vlasti, zajedno sa Ujedinjenim nacijama i Međunarodnom federacijom društava Crvenog krsta i Crvenog polumeseca, aktivirale su Međunarodnu povelju „Svemir i velike katastrofe“. Kombinovanjem sredstava za posmatranje Zemlje iz različitih svemirskih agencija, Povelja obezbeđuje satelitske snimke pogođenih područja kako bi se definisao obim katastrofe i podržao lokalni tim u njihovim naporima za spasavanje.

Nakon aktivacije, dostavljeno je više od 350 kriznih slika iz 17 svemirskih agencija širom sveta. Mogu se koristiti za generisanje šteta i mapa situacije kako bi se pomoglo u proceni uticaja opasnosti i upravljanju akcijama pomoći u pogođenim oblastima.

Mape mogu da koriste spasioci da se orijentišu među ruševinama, identifikuju kojim putevima da idu, koje mostove da izbegavaju u slučaju rušenja. Podaci će im pomoći da dođu do uništenih zgrada u udaljenim oblastima, gde je pomoć teško dobiti.

Uz Povelju, aktivirana je i Služba za mapiranje u hitnim slučajevima Kopernikus (CEMS). Usluga, koja ima sporazum o saradnji za deljenje podataka i saradnju sa Poveljom, takođe koristi posmatranja sa više satelita da bi obezbedila mapiranje na zahtev.

U ovom slučaju, karte ocenjivanja štete iz službe pokazuju geografski obim oštećenih područja. Usluga je koristila optičke slike visoke rezolucije, uključujući one sa Plejada u preko 20 oblasti od interesa koje pokrivaju površinu od 664 kvadratnih kilometara.

Philippe Balli, predstavnik Međunarodne povelje ESA, prokomentarisao je: „Da bismo podržali procenu uticaja zemljotresa koji su pogodili Tursku i Siriju, potrebne su nam slike sa najvećom mogućom prostornom rezolucijom u mnogim oblastima od interesa. Zadatak misija posmatranja Zemlje bila izazovna zbog pokrivenosti oblacima u regionu u satima i danima nakon aktivacije.“

Simoneta Čeli, direktor programa za posmatranje Zemlje u ESA, prokomentarisao je: „Svemir je veoma relevantan u slučajevima prirodnih katastrofa kao što su zemljotresi u Turskoj u Siriji. Naš je posao kada dođe do prirodne katastrofe ili humanitarne krize da koordiniramo preko Međunarodne povelje sa partnerskim agencijama i sa službama za mapiranje u hitnim slučajevima Copernicus. Pomno pratimo napore da pružimo blagovremene podatke o posmatranju Zemlje timovima za pomoć u katastrofama na terenu.“

Postoje i druge šire geološke implikacije potresa koje mogu imati dugoročne posledice koje polako dolaze u fokus. U priobalnom gradu Iskenderunu, izgleda da je došlo do značajnog slijeganja, što je dovelo do poplava, dok je potres ostavio mnoga brda širom zemlje u ozbiljnom riziku od klizišta.

Radarske slike sa satelita omogućavaju naučnicima da posmatraju i analiziraju efekte koje zemljotresi imaju na kopno. Misija Copernicus Sentinel-1 nosi radarski instrument koji može da oseti tlo i može da ‘vidi’ kroz oblake, danju ili noću.

Sa svojim 250 km širokim pojasom preko kopnenih površina, Sentinel-1 daje naučnicima širok pogled na pomeranje, omogućavajući im da ispitaju pomeranje tla izazvano ovim zemljotresom i razviju naučna saznanja o potresima. Turska i Sirija se otežavaju od jednog od najgorih zemljotresa koji je pogodio region u skoro jednom veku. Desetine hiljada ljudi je poginulo, a mnogo više je povređeno u ovoj tragediji. Turske vlasti, zajedno sa Ujedinjenim nacijama i Međunarodnom federacijom društava Crvenog krsta i Crvenog polumeseca, aktivirale su Međunarodnu povelju „Svemir i velike katastrofe“. Povelja pruža satelitske snimke pogođenih područja kako bi podržala lokalne timove u njihovim spasilačkim naporima. Philippe Balli, ESA Charter predstavnik, objašnjava. Kredit: Evropska svemirska agencija

Istraživači koriste tehniku poznatu kao „interferometrija“ da uporede poglede pre i posle nakon zemljotresa. U ovom slučaju, podaci iz Sentinel-1 su kombinovani da bi se izmerio koseizmičko pomeranje površine, ili promene na tlu, koje su se desile između dve akvizicije. Ovo dovodi do interferograma koji pokazuje šareni uzorak interferencije (ili ivice) i omogućava naučnicima da kvantifikuju pomeranje površine.

Interferogram, izračunat korišćenjem Sentinel-1 akvizicija 28. januara i 9. februara, otkriva deformaciju velikih razmera između Marasa i Antakije sa visokim gradijentom ivicama i niskom koherentnošću duž doline Karasu. Prema rečima Zijadina Čakira, sa Odeljenja za geologiju na Tehničkom univerzitetu u Istanbulu, interferogram Sentinel-1 ukazuje da se radi o istočno-anadolskom rasedu koji je puknuo tokom prvog zemljotresa. Preliminarna analiza takođe pokazuje do nekoliko metara klizanja raseda na površini Zemlje.

Radarski interferogrami su takođe generisani korišćenjem akvizicija od 9. februara i 28. januara 2023. sa Geohazard Ekploitation Platform (GEP). Platforma omogućava stručnjacima da obrađuju mnoge vrste podataka i korišćena je za generisanje različitih merenja, kako radarskih tako i optičkih.

Philippe Balli objašnjava: „Podaci Sentinel-1 i Sentinel-2 omogućavaju stručnjacima za procjenu rizika geohazarda da pronađu precizne informacije o kretanju terena. S obzirom na amplitudu deformacija na tlu iznad istočno-anadolskog rasjeda, korišćeni su različiti lanci obrade posmatranja Zemlje na platformu za eksploataciju geohazarda koristeći komplementarne misije za posmatranje Zemlje.

„Ovo uključuje radarsku interferometriju i usluge praćenja pomaka piksela koristeći procesor koji je razvio Nemački centar za vazduhoplovstvo i korelaciju podpiksela optičkih slika kao što je korišćenje GDM-OPT-ETK usluge ForM@Ter koju implementira CNRS/EOST.“

Ziiadin Cakır je prokomentarisao: „Ovakve mape pomeranja piksela od Sentinel-1 i Sentinel-2 su izuzetno korisne za preciziranje lokacija ruptura površine zemljotresa, za merenje površinskog klizanja i za procenu distribucije štete koja je kritična za bolje razumevanje ove katastrofe.“

Philippe Balli je zaključio: „Sve ove tehnike doprinose merenju deformacije terena izazvane zemljotresom. GEP je dostupan stručnjacima za geonauku u kontekstu međunarodne saradnje kao što je CEOS radna grupa za katastrofe.“