Studija otkriva dobre dugoročne ishode za upalu slepog creva lečenog bez operacije

Studija otkriva dobre dugoročne ishode za upalu slepog creva lečenog bez operacije

Većina ljudi sa upalom slepog creva kojima se daju antibiotici – umesto da im se ukloni slepo crevo – dobro prolazi na duge staze, pokazuju nova istraživanja.

Zaključak sledi otprilike dve decenije provedene u praćenju ishoda pacijenata u Švedskoj.

Studija je otkrila da je među onima koji su u početku lečeni isključivo antibioticima, a ne operacijom, manje od polovine završilo sa novim napadom ili im je bila potrebna operacija vezana za slepog creva godinama kasnije.

„Nijedna opcija nije ‘najbolja'“, naglasio je autor studije Sajmon Iton, viši predavač pedijatrijske hirurgije i metaboličke biohemije na Univerzitetskom koledžu u Londonu Great Ormond Street Institute of Child Health, u Ujedinjenom Kraljevstvu. „Ali sada smo bolje u mogućnosti da kažemo nekome sa upalom slepog creva da ako se leči neoperativno, više od polovine nikada neće trebati operaciju.

Pre 20. veka, mnogi pacijenti su zapravo umrli od upala slepog creva, „bolne upale i otoka slepog creva, kesice creva dugačke 2 do 4 inča“, primetio je.

„Hirurški napredak je tada omogućio bezbedno uklanjanje slepog creva“, rekao je Iton, koji je rekao da je standard nege sada minimalno invazivna „hirurgija ključaonice“ (laparoskopija), koju je okarakterisao kao „veoma bezbednu“.

Ipak, „ovo je bilo u eri pre antibiotika“, naglasio je Iton, dodajući da „pošto sada razumemo više o bakterijama u crevima, uključujući i slepo crevo, možda postoje dugoročne prednosti zadržavanja slepog creva“.

U isto vreme, „neki ljudi se plaše operacije, pa bi pre prvo pokušali sa alternativnim tretmanima“, dodao je on.

Što se tiče antibiotika, Eaton je objasnio da su oni prvi put ušli u sliku lečenja još 1990-ih. Ali od tog vremena, praćenje napora koji su uključivali pacijente lečene isključivo antibioticima istraživalo je samo kratkoročne rezultate, pet godina ili manje.

Da bi stekli uvid u rezultate pacijenata tokom mnogo dužeg perioda praćenja, Eaton i njegove kolege su se fokusirali na grupu od skoro 300 švedskih pacijenata sa apendicitisom.

Između 1992. i 1996. godine, svi pacijenti — od kojih su velika većina bili muškarci — su ili podvrgnuti operaciji ili su umesto toga lečeni antibioticima.

Nijedan od pacijenata nije izabrao jedan tretman u odnosu na drugi. Odluke o lečenju donete su nasumično u to vreme, sa oko polovine pacijenata koji su bili podvrgnuti operaciji, a polovina je primala samo antibiotsku terapiju.

Podaci o praćenju bili su dostupni za oko 260 pacijenata, od kojih su neki praćeni i do 26 godina nakon početnog lečenja.

Sa druge strane, oko 1 od 10 pacijenata koji su uzimali samo antibiotike je na kraju zatražio ambulantnu negu zbog bolova u stomaku u nekom trenutku tokom višedecenijskog vremenskog okvira studije, u poređenju sa samo jednim pacijentom među onima koji su bili podvrgnuti operaciji.

Istraživači su takođe primetili da je 15% onih koji su u početku lečeni samo antibioticima završilo sa uklanjanjem slepog creva dok su još uvek bili u bolnici. Pored toga, skoro 30% grupe koja je uzimala samo antibiotike završilo je sa operacijom slepog creva u nekom trenutku na putu.

Ali sa druge strane, to je značilo da se otprilike 6 od 10 pacijenata koji su lečeni antibioticima tek devedesetih godina prošlog veka nikada nije suočilo sa potrebom za uklanjanjem slepog creva od tog vremena. Niti se činilo da se oni u grupi antibiotika suočavaju sa većim rizikom od inflamatorne bolesti creva, u odnosu na grupu koja je operisana.

„Bili smo uvereni da je samo nekoliko pacijenata uklonjeno slepo crevo posle prve godine i da nismo videli nikakve dokaze za druge štete“, rekao je Iton.

Njegov krajnji rezultat: „Verujemo da sada postoje dve opcije za lečenje apendicitisa.

„S obzirom na ove informacije, neki ljudi bi mogli da izaberu operaciju iz straha da postoji šansa da se užasan bol od upala slepog creva vrati“, priznao je Iton.

S druge strane, „drugi bi se mogli toliko plašiti noža da bi rado iskoristili priliku da ne budu operisani. Na kraju krajeva, možda ako su antibiotici otkriveni pre nego što je hirurško lečenje slepog creva bilo bezbedno, onda je možda neoperativno lečenje možda je bio podrazumevani.“

Izveštaj je objavljen onlajn 9. avgusta u JAMA Surgeri.

Dr Paulina Salminen je profesor hirurgije na Univerzitetu Turku u Finskoj.

Iako nije bila uključena u studiju, Salminen je sama sprovela opsežno istraživanje o ovom pitanju. Ona je naglasila važnost prepoznavanja velike razlike između slučajeva apendicitisa koji su blagi i onih koji su „komplikovani“.

Najnovija studija, napomenula je ona, razmatra blage slučajeve, što znači da većina pacijenata sa upalom slepog creva „možda ne zahtevaju hiruršku intervenciju, i mogu doživeti čak i spontano rešavanje, izbegavajući nepotrebnu operaciju, a takođe rezultirati velikim troškovima zdravstvene zaštite i uštedama bolničkih resursa. “

Uz to važno upozorenje, Salminen je izrazio malo iznenađenja zbog uglavnom pozitivnih ishoda nakon tretmana samo antibioticima.

Njen stav: Glavna poruka ovde je da ovi dugoročni rezultati dodatno potvrđuju ove postojeće jake dokaze da operacija nije neophodna za sve pacijente sa nekomplikovanim akutnim upalom slepog creva, a lečenje antibioticima je izvodljivo i bezbedno i dugoročno.

Tu misao je podržao dr Salomone Di Saverio, hirurg konsultant u Kembridž kolorektalnoj jedinici u bolnici Kembridž univerzitetskih bolnica NHS Foundation Trust, Adenbrooke’s Hospital, u Kembridžu, UK.

„Nisam iznenađen“, rekao je. Otkriće visoke stope uspeha među nehirurškim pacijentima može biti posebno dragoceno za starije pacijente, od kojih mnogi „imaju značajne komorbiditete i mogu biti izloženi velikom riziku za opštu anesteziju i operaciju, čak i za apendektomiju“, dodao je Di Saverio. .

„Zamislimo samo starijeg pacijenta sa HOBP [hronična opstruktivna plućna bolest], srčanom insuficijencijom i pod antikoagulansima [lekovi protiv zgrušavanja]“, rekao je Di Saverio. Lekari bi možda radije postupali sa takvom vrstom pacijenata daleko drugačije nego što bi to radili sa mladim i inače zdravim čovekom, koji bi lakše i bezbednije mogao da se nosi sa „brzom laproskopijom, [i] može da se vrati na posao i fizičke aktivnosti u roku od nekoliko dana“, rekao je on. objasnio.

S druge strane, dr Filip Bari, profesor emeritus hirurgije i javnog zdravlja u medicini na Veill Cornell Medicine u Njujorku, ponudio je daleko manje ružičastu procenu, sugerišući da „ovde ima mnogo manje nego što se na prvi pogled čini. “

Kao prvo, Bari je primetio da je grupa pacijenata obuhvaćenih analizom „mala“.

A Barie, koji je i izvršni direktor Fondacije za obrazovanje i istraživanje Društva za hiruršku infekciju, dalje je sugerisao da će pacijentima koji se leče nehirurški „veća verovatnoća da će trebati još jedna hitna procena akutnog abdominalnog bola kasnije u životu. ‘Briga’ ne nestane, barem u prvih pet godina, osim ako slepo crevo ne nestane, hirurškim uklanjanjem.“

„Hirurgija ostaje tretman izbora za upalu slepog creva“, rekao je Barie. „Lekovit je, nosi nizak rizik od komplikacija i isplativ je. Neki pacijenti odlučuju da se ne podvrgnu operaciji nakon informisanog pristanka. Imaju otprilike 40% rizika da će im biti potrebna operacija kasnije i veći rizik od dodatnih procena za akutni bol u stomaku. kasnije u životu.“

Više informacija: Više o upalu slepog creva ima na američkom Nacionalnom institutu za dijabetes i bolesti probave i bubrega.