Rizik od dijabetesa tipa 2 raste nakon COVID-a; transplantacija organa od donatora koji su imali COVID verovatno bezbedna

Rizik od dijabetesa tipa 2 raste nakon COVID-a; transplantacija organa od donatora koji su imali COVID verovatno bezbedna

Sledi rezime nekih nedavnih studija o COVID-19. Oni uključuju istraživanja koja zahtevaju dalju studiju kako bi se potvrdili nalazi i koja tek treba da budu potvrđena stručnim pregledom.

Rizik od dijabetesa tipa 2 raste nakon COVID-19

Prema dve studije, ljudi mogu biti pod povećanim rizikom od razvoja dijabetesa do godinu dana nakon dijagnoze COVID-19.

Jedna studija koristila je podatke Ministarstva za boračka pitanja SAD da bi pratila više od 181.000 odraslih osoba sa COVID-19 godinu dana nakon oporavka. Upoređujući ove pacijente sa više od 8 miliona ljudi koji nisu zaraženi korona virusom, istraživači su otkrili da je na svakih 1.000 ljudi bilo 13 više novih slučajeva dijabetesa među pacijentima COVID-19 nakon 12 meseci nego među neinficiranim osobama. Grupa COVID-19 takođe je imala dodatnih 12 ljudi na hiljadu koji su počeli da uzimaju lekove za dijabetes. Sve u svemu, dve od svakih 100 ljudi sa COVID-19 razvilo je dijabetes u godini nakon toga, rekao je na Tviteru Ziiad Al-Ali iz zdravstvenog sistema VA St. Louis. Nakon što je uzeo u obzir druge faktore rizika, uključujući koliko često su subjekti u obe grupe viđali svoje doktore, što je dovelo do 40% većeg rizika nakon COVID-19, njegov tim je u ponedeljak izvestio u The Lancet Diabetes & Endocrinologi. Veći rizik od dijabetesa bio je očigledan čak i kod ljudi koji su imali blagi ili asimptomatski COVID-19, pa čak i kod ljudi koji nisu imali druge faktore rizika za dijabetes, rekao je Al-Ali za Rojters.

U odvojenoj studiji od 35.865 ljudi sa COVID-19 objavljenoj prošle nedelje u Diabetologia, istraživači su otkrili 28% veći rizik od razvoja dijabetesa u poređenju sa grupom sa infekcijama gornjih disajnih puteva koje nisu COVID-19. Skoro svi novi slučajevi u obe studije bili su dijabetes tipa 2, koji se ponekad može kontrolisati gubitkom težine i promenama u ishrani. Svi autori preporučuju da osobe koje su preživele COVID-19 sa simptomima dijabetesa, kao što su prekomerna žeđ ili često mokrenje, treba da potraže medicinsku pomoć.

Transplantacije organa od donatora koji su imali COVID verovatno su bezbedne

Donacija organa od umirućih donatora sa trenutnom ili prethodnom infekcijom COVID-19 je verovatno bezbedna, timovi za transplantaciju iz Sjedinjenih Država i Italije izvestiće sledećeg meseca na sastanku Evropskog kongresa kliničke mikrobiologije i infektivnih bolesti.

Od oba tima se očekuje da iznesu svoje eksperimentalne protokole za upotrebu takvih organa. Dr Kameron Volf i dr Emili Ajhenberger, sa Medicinskog centra Univerziteta Djuk u Severnoj Karolini, savetuju da se pluća ili creva koriste samo ako je donor poslednji put bio pozitivan na virus pre više od 20 dana, dok drugi organi mogu da se transplantiraju bezbedno ako donator nije umirao od COVID-19 ili nije imao prekomerno zgrušavanje krvi, rekli su organizatori konferencije u saopštenju.

Profesor Paolo Grosi sa Univerziteta Insubrija u Italiji i njegove kolege transplantirali su jetru, srca i bubrege od SARS-CoV-2 pozitivnih donora. „Kako budemo ulazili dublje u 2022., zajednica za transplantaciju će nesumnjivo naučiti više o korišćenju različitih organa od donatora sa nedavnim ili aktivnim COVID-19“, napisao je Grosi u unapred kopiji ako bi Rojters video njegovu prezentaciju. „Iako su objavljeni podaci ohrabrujući, bezbednost preminulih donatora u ovom scenariju je (nedokazana) s obzirom na mali uzorak objavljenih studija“, rekao je on.

Neuropsihijatrijske posledice nisu jedinstvene za teški COVID-19

Neurološke, psihijatrijske i kognitivne probleme često prijavljuju pacijenti koji su hospitalizovani zbog teških infekcija SARS-CoV-2, ali ti problemi nisu jedinstveni za preživele od COVID-19, sugeriše nova studija.

Istraživači u Danskoj su uporedili 85 preživelih od teškog COVID-19 sa 61 pacijentom koji je bio sličan pacijentu koji je bio slično bolestan tokom pandemije sa drugim bolestima. Šest meseci nakon što su se pacijenti prvi put razboleli, „ukupni teret neuropsihijatrijskih i neuroloških dijagnoza i simptoma izgledao je slično“ u dve grupe, navodi se u izveštaju objavljenom u sredu u JAMA Psichiatri. Kognitivno oštećenje bilo je gore kod preživelih od COVID-19, ali je apsolutna razlika bila mala, rekli su istraživači. Oni ističu da je poznato da uporni neuropsihijatrijski i kognitivni simptomi prate hospitalizacije koje uključuju srčane udare, preterano aktivirane imunološke odgovore i boravak u jedinicama intenzivne nege. Rekli su da nalazi ove studije naglašavaju važnost uključivanja dobro usklađenih kontrolnih grupa kada se istražuju posledice COVID-19.