Osnovni pravni okvir za finansijske transakcije čine Zakon o deviznom poslovanju i Zakon o privrednim društvima. Ovi zakoni propisuju pravila koja moraju biti poštovana prilikom svake transakcije između domaćih firmi i nerezidenata, kako navodi biznis.rs.
Jedan od najčešćih modela finansiranja je pozajmica koju domaćoj kompaniji daje strani osnivač ili član društva. Nerezidenti, bilo da su fizička ili pravna lica, mogu obezbediti sredstva firmi kroz zajam, ali takve transakcije moraju biti u skladu sa Zakonom o deviznom poslovanju, objašnjava ekonomista Milan Kovačević.
Pored pozajmica, finansijska podrška može se obezbediti i povećanjem osnovnog kapitala društva. U tom slučaju, nerezident koji je član kompanije unosi dodatna sredstva u kapital firme. Povećanje osnovnog kapitala može se izvršiti kroz nove novčane uloge ili konverziju postojećih potraživanja u vlasnički udeo.
Posebno je zanimljiv model konverzije zajma u kapital. U ovoj situaciji, nerezident koji ima potraživanje prema domaćem privrednom društvu može to potraživanje pretvoriti u vlasnički udeo umesto da traži povraćaj pozajmljenog novca. Na taj način se smanjuju obaveze društva i povećava njegov kapital, ističe Kovačević.
Domaće kompanije mogu koristiti i kredite iz inostranstva kao izvor finansiranja. Prema propisima, takvi krediti mogu se koristiti za plaćanje uvoza, finansiranje investicija u inostranstvu, kao i za refinansiranje ranije uzetih stranih kredita. Za druge namene, korišćenje ovih kredita je moguće samo pod uslovima koje propisuje Narodna banka Srbije.
Poreski savetnik Milan Radošević naglašava da propisi predviđaju širok krug potencijalnih finansijera koji mogu odobriti zajmove ili kredite iz inostranstva. Pored stranih banaka, sredstva mogu obezbediti inostrana pravna i fizička lica, kao i ogranci stranih pravnih lica. U praksi, finansiranje poslovanja iz inostranstva najčešće se realizuje kroz nekoliko modela, uključujući dodatne uplate osnivača koje ne povećavaju osnovni kapital.
