Višnje su u Srbiji ove godine dobro rodile u krajevima gde nije bilo mraza, ali su otkupljivači, vlasnici hladnjača oborili cenu sa prošlogodišnjih 300 dinara po kilogramu na 70-80 dinara, rekli su danas proizvođači za Betu.
Vlasnik voćnjaka višanja na šest hektara Ivan Josimov iz Bavaništa najavio je sastanak proizvođača i otkupljivača za nedelju, 14. juna u Beogradu, na kome će, kako je rekao, razgovarati o „nekoj realnoj ceni“.
„Predložićemo hladnjačarima da nam prvu klasu plate 180 dinara po kilogramu, a drugu 150 dinara“, rekao je Josimov.
Dodao je da prve klase višanja ima malo jer je godina sušna i nije bilo dovoljno vlage.
Istakao je da je cena višanja 2012. godine bila 120 dinara, a da je prošle godine, zbog slabog roda, cena sa 180 dinara po kilogramu porasla na 300 dinara, što kako je rekao, takođe nije bilo realno.
Hranislav Stojanović iz sela Kostadinovo u opštini Merošina, koji uzgaja autohtonu sortu merošinske ili oblačinske višnje na 15 hektara, rekao je da otkupljivači u tom kraju još nisu objavili zvaničnu cenu jer berba počinje tek posle 20. juna, ali da se nezvanično govori da će cena biti 70-80 dinara što je, kako je rekao, ponižavajuće i ne može da pokrije ni troškove proizvodnje.
„Strahujemo da će se otkupljivači dogovoriti o jedinstvenskoj ceni, a da država neće uspeti da onemogući monopolsko ponašanje“, rekao je Stojanović.
Naveo je da će ponuda višanja ove godine biti manja iako su višnje dobro rodile jer prošlogodišnjih zaliha nema, a ove godine je mraz uništio rod u Mađarskoj i Bugarskoj, a 4. maja delom i u Srbiji – u Beloj Palanci, Pirotu, Osečini, a zahvatio je i deo voćnjaka u Merošini.
Ocenio je da sledeće godine u Srbiji neće biti višanja jer se naglo širi štetni insekt, tvrdokrilac „živogriz“ koji ima hitinski omotač i teško ga je uništiti hemikalijama.
Naročito se, prema njegovim rečima, širi u sušnim godinama kada je nekoliko „vezanih“, kao 2011, 2012. i 2013, došao je iz Grčke i ženke oko stabla na zemlji polažu jaja, a larve napadaju „vrat“ korena voćke i tako preseku dotok hrane do plodova, a posledica je naglo ; sušenje višnje pod punim rodom.
Stojanović je rekao da je opština Merošina imala oko 2.000 hektara pod oblačinskom višnjom, a ostalo je na samo oko 300-400 hektara.
Istakao je da ni država nije ništa uradila da zaštiti tu domaću sortu višnje koja je najboljeg kvaliteta od svih višanja u svetu jer ima najbolji odnos šećera i kiselina, kao i visok procenat suve materije, a zamrzavanjem joj ne pada kvalitet kao kod drugog voća već je, kako je naveo i ukusnija.
Dodao je da je Hrvatska od klonova oblačinske višnje proizvela sadnice i sertifikovala, a Srbija je tu domaću sortu „pustila niz vodu“ i niko od domaćih instituta ne proizvodi matične zasade, pa i nema deklarisanih sadnica, a to što se nudi na tržištu, prema njegovim rečima, ima falš „papire“.
