Kada se govori o otvaranju data centara u Srbiji, najčešće se postavlja pitanje da li naša zemlja ima dovoljno kapaciteta za njihov razvoj u pogledu raspoložive električne energije i finansijskih resursa. Iako je energetska dostupnost ključna, takav pristup je ekonomski i sistemski nedovoljan. Održivost data centara ne zavisi samo od količine dostupne električne energije, već i od ukupnog opterećenja resursa kao što su struja, voda, zemljište i infrastruktura.
Data centri su značajni potrošači električne energije, a objekat sa opterećenjem od 30 MW godišnje troši oko 263 GWh. Pri ceni od oko 80 €/MWh, godišnji trošak struje iznosi približno 21 milion evra. Ključni problem je obezbeđivanje potrebne snage u svakom trenutku, posebno tokom zimskih meseci kada je potražnja najveća.
Državni data centar u Kragujevcu trenutno troši oko 0,35% ukupne električne energije zemlje, a planirano proširenje značajno će povećati taj udeo. Dolazak globalnih igrača kao što je Yango Group dodatno ukazuje na to da Srbija postaje deo globalne trke za AI infrastrukturu. Svaki novi veliki centar može stvoriti dodatno opterećenje uporedivo sa gradom srednje veličine.
Pitanje energetske efikasnosti je takođe važno. Ukupna potrošnja zavisi ne samo od serverske opreme, već i od hlađenja i napajanja. Prosečan globalni PUE se kreće oko 1,56, dok su najefikasniji centri na 1,09. Razlika u PUE može značiti dodatne troškove struje koji se ne snose samo od strane investitora.
Voda je drugi ključni resurs koji se često zanemaruje. Data centri troše značajne količine vode, a potrošnja može dostići i do 526.000 m³ godišnje. Ovaj resurs je posebno važan u Srbiji, gde su vodni resursi već pod pritiskom.
Na kraju, važno je razmotriti uticaj data centara na lokalnu zajednicu i životnu sredinu. Buka i zagađenje mogu imati ozbiljne posledice po zdravlje stanovništva. Rešenja postoje, ali povećavaju troškove, a lokalna zajednica snosi posledice. Ključno je postaviti prava pitanja o održivosti i uticaju ovih objekata na društvo i ekonomiju.
