Crnu Goru i to prugom koji se, prema redu vožnje, do Bara „klacka“ punih 11 sati. Dugoočekivani voz za Budimpeštu još nije krenuo ka Mađarskoj prestonici, a tradicionalne linije ka Zagrebu i Solunu godinama ne funkcionišu. Rekonstrukcije delova pruga još nisu ni počele, iako je prema davno datim obećanjima trebalo da budu i gotove.
Polazak putničkog voza iz Beograda za Budimpeštu odlagan je više puta, a poslednji konkretan datum koji je spominjan bio je kraj marta. Kako je i taj rok probijen, srpske vlasti su prestale da daju obećanja, jer od njih ionako više ništa ne zavisi.
Naime, posle pada nadstrešice u Novom Sadu bivši mađarski ministar saobraćaja Janoš Lazar najavio je da voza neće biti dok pruga ne dobije strogu nemačku tehničko-bezbednosnu sertifikaciju, što znači da mora bez prekida da pređe 20.000 kilometara bez prijavljene greške. Mađarski mediji su procenili da se to neće desiti pre leta.
Sa izuzetkom deonice do Mađarske, srpske pruge su u takvom stanju da vozovi uglavnom idu duplo sporije nego što je projektovano – ili uopšte ne idu. Primer za to je i pruga ka Šidu, koja se dalje nastavlja ka Zagrebu.
Prema planovima Evropske unije, dva glavna grada bi trebalo ponovo da budu železnički povezana do 2035. godine kada će putovanje od 412 kilometara trajati četiri sata.
Isto toliko putovalo se i 1937. godine, 70 godina kasnije vreme se dupliralo, da bi u jeku pandemije koronavirusa voz bio ukinut. Odgovor na pitanje zašto linija nije ponovo uspostavljena, zavisi od toga koga pitate.
