Uspon Kine gura azijsko-pacifičke nacije da prihvate NATO

Uspon Kine gura azijsko-pacifičke nacije da prihvate NATO

Kada su se lideri NATO-a okupili u Madridu ove nedelje, pridružili su im se šefovi vlada iz četiri zemlje daleko izvan uobičajenog geografskog opsega transatlantskog saveza: Japana, Južne Koreje, Australije i Novog Zelanda.

Učešće četiri američka saveznika bez presedana — i njihov dogovor da sarađuju sa NATO-om na sajber odbrani i pomorskoj bezbednosti — naglašavaju njihovu zabrinutost kako zbog ruske invazije na Ukrajinu, tako i zbog rastuće moći sve snažnije Kine.

Japanski premijer Fumio Kišida, koji je prekinuo ključnu izbornu kampanju za samit, rekao je da je taj potez pokazao da su lideri shvatili da je bezbednost Evrope i Indo-Pacifika „nerazdvojna“.

„Osećam jak osećaj krize da bi Ukrajina sutra mogla biti istočna Azija“, rekao je Kišida, dodajući da bi azijsko-pacifički partneri u budućnosti trebalo da „redovno učestvuju na samitima NATO-a“.

Države članice NATO-a dele zabrinutost svojih novih partnera u vezi sa namerama Pekinga. Na samitu, alijansa je po prvi put formalno definisala Kinu kao „izazov“ u svom strateškom konceptu za narednu deceniju.

Bliže veze između NATO-a i azijsko-pacifičkih zemalja izazvale su uzbunu u Pekingu.

„Sada je NATO proširio svoje pipke do azijsko-pacifičkog regiona“, rekao je Zhao Lijian, portparol kineskog ministra inostranih poslova, dodajući da će pokušaji da se potkopa mir i stabilnost u regionu „propasti“.

Peking je više puta upozoravao na stvaranje bilo kakvog vojnog bloka sličnog NATO-u u Aziji, što je verovatnoća za koju stručnjaci za bezbednost kažu da je malo verovatna jer zemlje u regionu imaju veoma različite interese i snažne ekonomske veze sa Kinom.

Ali dublji angažman između NATO-a i četiri azijsko-pacifičke zemlje vođen je zabrinutošću da odvojeni savezi sa SAD sami po sebi više nisu dovoljni da osiguraju njihovu bezbednost. Njihovo poverenje u Vašington narušen je pristupom „Amerika na prvom mestu” bivšeg predsednika Donalda Trampa, koji je zapretio da će ukloniti američke trupe iz Japana i Južne Koreje.

A ruska invazija na Ukrajinu i strahovanja da bi Kina mogla da učini sličan potez na Tajvanu sugerišu potrebu za višestrukim opcijama za jačanje odvraćanja.

„To bi zakomplikovalo proračune za Kinu ako treba da razmišljaju ne samo o savezu sa SAD, već i o 30 članica koje pripadaju NATO-u“, rekao je Jošikazu Hirose, stručnjak za savez na Nacionalnoj akademiji odbrane u Japanu.

Jedan američki zvaničnik rekao je da je Vašington insistirao na tome da Japan i ostale tri zemlje prisustvuju NATO-u, kao deo strategije administracije predsednika Džoa Bajdena za izgradnju i širenje koalicija istomišljenika za suprotstavljanje Kini.

Američki zvaničnik je rekao da Japan želi da proširi i diversifikuje svoje bezbednosne veze kao polisu osiguranja kako bi se zaštitio od Kine u slučaju da američki izbori 2024. proizvedu predsednika koji je bio slabiji u savezu sa Tokijem. „Japan pokušava da izgradi kapacitete van svojih odnosa sa SAD“, rekao je on.

Kristofer Džonston, stručnjak za Japan u Centru za strateške i međunarodne studije, američkom istraživačkom centru, rekao je da Kišida posebno oseća oštar osećaj pretnje zbog ruske invazije na Ukrajinu i da želi da Evropa i NATO budu bolje prilagođeni izazovu iz Kine.

Kišida je takođe podsticao pomorsko angažovanje Velike Britanije i Nemačke u Indo-Pacifiku tokom prošle godine, rekao je Džonston, koji je donedavno bio zadužen za politiku Japana u Savetu za nacionalnu bezbednost. „To se uklapa u širi obrazac diverzifikacije odnosa“, rekao je on.

Na samitu u Madridu, Entoni Albaneze, koji je u maju izabran za premijera Australije, odbacio je optužbe da su NATO i njegovi partneri stvorili „imaginarnog neprijatelja“ u obliku Kine.

Albanez je ukazao na „bez ograničenja“ partnerstvo Pekinga sa Rusijom i njegovo odbijanje da osudi invaziju na Ukrajinu. „Kina mora da sagleda šta se dešava i da sagleda rešenost koja postoji iz celog sveta i trebalo bi da osudi postupke Rusije“, rekao je on.

Predsednik Južne Koreje Ioon Suk-Ieol, koji je debitovao na samitu, obećao je da će njegova zemlja igrati veću bezbednosnu ulogu. „Odnos saradnje između Južne Koreje i NATO-a postaće kamen temeljac solidarnosti“, rekao je Jun.

Na marginama samita, Ioon se takođe sastao sa Kišidom i Bajdenom na prvom trilateralnom sastanku ovih zemalja u skoro pet godina. Južnokorejski lider je iskoristio priliku da signalizira spremnost da se poprave veze sa Japanom koje su bile jako zategnute sporovima oko istorijskih pitanja i trgovine.

Čak i pre ruske invazije na Ukrajinu, zabrinutost oko toga kako obuzdati vojne ambicije Kine izazvala je nalet kolektivnih bezbednosnih aranžmana u Aziji. To uključuje Kuad, koji grupiše SAD, Japan, Australiju i Indiju, i Aukus pakt, prema kojem će Velika Britanija i SAD pomoći Australiji da nabavi podmornice na nuklearni pogon.

Te multilateralne bezbednosne mreže i postojeći bilateralni odbrambeni paktovi su takođe dopunjeni regionalnim ekonomskim inicijativama kao što je Indo-pacifički ekonomski okvir, koji je nedavno predstavio Bajden.

Stiven Nađ, viši vanredni profesor na Međunarodnom hrišćanskom univerzitetu u Tokiju, rekao je da će biti ograničenja u saradnji između NATO-a i njegovih novih partnera.

NATO bi pozdravio diplomatsku i finansijsku pomoć da bi se suprotstavio Rusiji, ali ne bi želeo da posveti bilo koje svoje resurse Indo-Pacifiku i malo je verovatno da će nacije u regionu gledati kao na ravnopravne partnere, rekao je Nađ.