Smrtonosne poplave u Italiji samo su najnoviji primer vremenskih ekstrema

Smrtonosne poplave u Italiji samo su najnoviji primer vremenskih ekstrema

Poplave koje su reke blata proletele kroz gradove na severoistoku Italije još su jedna jaka doza vremenskih ekstrema sve ili ništa zbog klimatskih promena, nešto što se dešava širom sveta, kažu naučnici.

Obalni region Emilija-Romanja je dva puta pogođen, prvo od jake kiše pre dve nedelje na sušnom tlu koje nije moglo da je apsorbuje, što je dovelo do izlivanja reka preko noći, nakon čega je usledio ovonedeljni potop koji je ubio 14 i prouzrokovao štetu procenjenu na milijarde od evra.

U klimi koja se menja, dolazi više kiše, ali pada u manje dana u manje korisnim i opasnijim pljuskovima.

Teško pogođena regija Emilija-Romanja bila je posebno ranjiva. Njegova lokacija između Apeninskih planina i Jadranskog mora ove nedelje je zarobila vremenski sistem koji je izbacio polovinu prosečne godišnje količine kiše za 36 sati.

„Ovo su događaji koji su se razvijali uporno i klasifikovani su kao retki“, rekao je novinarima Fabricio Curcio, šef italijanske Agencije za civilnu zaštitu.

Vlasti su u petak saopštile da su 43 grada pogođena poplavama i klizištima i da je više od 500 puteva zatvoreno ili uništeno.

Antonelo Pasini, klimatski naučnik u italijanskom Nacionalnom istraživačkom savetu, rekao je da se uspostavlja trend: „Ukupno povećanje padavina godišnje, na primer, ali smanjenje broja kišnih dana i povećanje intenziteta kiše u tih nekoliko dana kada pada kiša“, rekao je on.

Sever Italije isušila je dvogodišnja suša, zahvaljujući snežnim padavinama manjem od prosečnog tokom zimskih meseci. Topljenje snega sa Alpa, Dolomita i Apenina obično obezbeđuje stabilan oticaj tokom proleća i leta koji puni italijanska jezera, navodnjava poljoprivredno središte i održava Po i druge ključne reke i pritoke u toku.

Bez tih normalnih snežnih padavina u planinama, ravnice su presušile, a korita reka, jezera i rezervoari su se povukla. Oni se ne mogu oporaviti čak ni kada pada kiša jer je tlo u suštini „nepropusno“ i kiša samo pere gornji sloj zemlje i izlazi u more, rekao je Pasini.

„Dakle, suša nije nužno nadoknađena ovim ekstremnim kišama“, rekao je on, „jer u severnoj Italiji suša više zavisi od snega koji se nalazi na Alpima nego od kiše. A u poslednje dve godine imali smo veoma malo snega“.

Ministar civilne zaštite Nelo Musumeci rekao je da nova normalna pojava ekstremnih vremenskih prilika na Mediteranu zahteva od Italijana da se prilagode, a Italije da ponovo razmisli o zaštiti od poplava širom zemlje. On je naveo žestoko klizište izazvano olujom prošle jeseni na južnom ostrvu Iskija, kod Napulja, u kojem je poginulo 12 ljudi.

„Ne možemo se samo pretvarati da se ništa ne dešava“, rekao je on u četvrtak. „Sve se mora promeniti: programiranje u hidrauličnoj infrastrukturi mora da se promeni, inženjerski pristup mora da se promeni.

On je rekao da su te promene neophodne da bi se sprečile vrste poplava koje su čitave gradove ostavile preplavljene blatom nakon što je dvadesetak reka izbilo iz korita.

Ključ za napredovanje je prevencija, rekao je on, priznajući da to nije laka prodaja zbog troškova.

„Mi nismo nacija sklona prevenciji. Više volimo da obnavljamo nego da sprečavamo“, rekao je on za Ski TG24.

Italija je daleko od usamljenosti u pomeranju od suvog ka potopu. Kalifornija i zapad Sjedinjenih Država prešli su svoj put od rekordne megasuše do najmanje desetak atmosferskih reka koje su zalile region toliko kiše da se ponovo pojavilo dugo neaktivno jezero.

Naučnici kažu da će bujične poplave kakve su se desile u Nemačkoj i Belgiji pre dve godine, u kojima je poginulo više od 220 ljudi i prouzrokovane milijarde evra štete, biti sve verovatnije kako se planeta zagreva.

„Čini se da su najkišovitiji događaji na mnogim mestima sve kišovitiji“, rekao je u četvrtak klimatolog sa Univerziteta Prinston Gabe Veki.

2021. godine, naučni panel Međuvladinog panela Ujedinjenih nacija za klimatske promene rekao je da je „utvrđena činjenica“ da su ljudske emisije gasova staklene bašte dovele do češćih i intenzivnijih vremenskih ekstrema. Panel je nazvao toplotne talase najočiglednijim, ali je rekao da su se velike padavine verovatno povećale u većem delu sveta.

U izveštaju UN se navodi da „postoje čvrsti dokazi“ da su rekordne padavine i padavine tipa jedna u pet, jedna u 10 i jedna u 20 godina „postale češći od 1950-ih“.